Mario Jukić sindikalni je povjerenik u Hrvatskoj lutriji od 2017. godine. Odmah nakon izbora javio se u sjedište Radničke fronte u želji da se problemi i zahtjevi radnika Hrvatske lutrije čuju i u saboru
Kada biste imali prigodu izravno postaviti jedno pitanje predsjedniku Skupštine Hrvatske lutrije, a to je ministar financija, koje bi to pitanje bilo?
Temeljno pitanje za predsjednika Skupštine Hrvatske lutrije bi bilo zašto u posljednjih nekoliko godina Hrvatska lutrija bilježi konstantan i to rapidan rast neto dobiti i uplata u državni proračun, a u isto vrijeme izdaci za plaće padaju ili stagniraju? Dobre rezultate rada poduzeća osim vlasnika (države) morali bi osjetiti i zaposlenici, oni koji su i najviše zaslužni za te rezultate. Kada je u pitanju raspodjela dobiti jasno je da vlasnik, u ovome slučaju država za sebe želi najveći dio dobiti za pokrivanje proračunskih izdataka, ali je nedopustivo da takva politika rezultira sveopćom pauperizacijom zaposlenika, prvenstveno prodavača koji čine najbrojniju, radno najopterećeniju i najslabije plaćenu kategoriju zaposlenika Hrvatske lutrije. Tome svakodnevno svjedočimo jer je sve veći broj radnika HL sa blokiranim računima i onih koji traže financijsku pomoć od sindikata. Ministru financija HL bih ukazao i na činjenicu da ako dođe do redistribucije dobiti na način da se povećaju plaće zaposlenika, a smanji doprinos proračunu, opet bi se veliki dio tog novca vratio u državni proračun putem poreza i doprinosa na dohodak, te PDV-a, te u proračune jedinica lokalne samouprave putem prireza.
U posljednje vrijeme javnost je mogla čuti o teškim radnim uvjetima prodavača. Kakav je njihov položaj u HL u odnosu na ostale zaposlenike?
Kao što sam već u odgovoru na prethodno pitanje naglasio prodavači u Hrvatskoj lutriji čine najbrojniju kategoriju zaposlenika, otprilike ¾ svih radnika. Posljednjom organizacijom društva i sistematizacijom radnih mjesta koja je usvojena u travnju 2018. godine prodavači su gurnuti na samu marginu jer imaju najniži koeficijent složenosti radnog mjesta u cijelom poduzeću, što u prijašnjim sistematizacijama nije bio slučaj. Nekada je radno mjesto prodavač imalo jedinstveni koeficijent složenosti 1.6, a perfidnom politikom Uprave, vodeći se načelom divide et impera s ciljem da se oslabi homogenost prodavača, za to radno mjesto uveden je klizni koeficijent složenosti radnog mjesta od 1.45 do 1.90, s time da naravno velika većina prodavača ima niže koeficijente. Prosječni koeficijent prodavača je u padu i danas je znatno manji od 1.60. Paralelno sa guranjem prodavača na marginu, nekim rukovodećim kadrovima je povećan koeficijent složenosti radnog mjesta čime je jaz u primanjima između njih i prodavača postao još veći, broj zaposlenika po prodajnim regijama koji nisu prodavači je u posljednje dvije godine povećan za čak 37%, pa je stoga distribucija ukupne novčane mase za plaće (koja kako je već istaknuto pada ili stagnira) još nepravednija.
S obzirom da ste prilično borben sindikat kakav je odnos uprave prema vašim prijedlozima i zahtjevima?
Umjesto iskrenosti i prikaza realnog stanja stvari, Upravi HL očito više odgovara konformizam, i udvorništvo. No mi ne želimo i nećemo biti produžena ruka Uprave ili dekorativni privjesak, već autentični glas radnika i ravnopravan partner. Nažalost Uprava Hrvatske lutrije, kao niti velika većina stručnih službi ne pokazuje niti elementarnu razinu kulture socijalnog dijaloga, iako se voli primjerice hvaliti da je nekoliko puta zaredom dobila certfikat „poslodavac partner“ što spada u domenu klasičnog PR-a. Ograničavanje distribucije i cenzura sindikalnih glasila, uznemiravanje, zastrašivanje i pritisci na povjerenike sindikata, neodgovaranje na upite sindikata u zakonskim rokovima sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama naša su svakodnevica. Unatoč tome nastavljamo našu borbu, te artikuliranje i prezentiranje Upravi stavova i zahtjeva radnika. Praksa je pokazala da smo u brojnim pitanjima bili dalekovidniji od Uprave, ali su nažalost naše inicijative bile ignorirane, što je u konačnici prouzročilo štetu cijelom poduzeću, pa i samoj Upravi kojoj su imperativi što veća dobit i što veće uplate u državni proračun. Primjerice još prije korona krize, kao i tijekom obustave rada prodajne mreže zbog epidemije virusa COVID -19 predložili smo uvođenje zaštitnih staklenih pregrada na prodajna mjesta, što je naravno odbijeno, uz obrazloženje da to nama ne treba i da HL želi što bliži kontakt prodavača s igračima. Nakon lockdowna, koncem travnja HL je dobila dozvolu za otvaranje prodajnih mjesta, ali se otvaranje prodajne mreže u cijelosti odužilo do sredine svibnja iz razloga što HL nije mogla odmah nabaviti staklene pregrade za sva prodajna mjesta. Ne treba posebno naglašavati kako se to odugovlačenje odrazilo na prihode poduzeća. Unatoč trenutnoj situaciji obilježenoj nerazumijevanjem, uvjereni smo da će s vremenom i Uprava shvatiti da je naše djelovanje usmjereno isključivo ka dobrobiti Hrvatske lutrije u cjelini, te da osim vlasnika koji očekuje dobit u HL postoje i zaposlenici koji od svoga rada očekuju pristojan život, te jednakost i ravnopravnost na radnome mjestu.
Kako komentirate ulazak predstavnice RF Katarine Peović i koalicije Možemo u sabor?
Ohrabrujuće zvuči poziv Radničke fronte da im se javljaju radnici i radnice sa svojim problemima i da će se po prvi puta čuti glas radnika u Saboru. Sindikat treba biti od poslodavca i politike neovisna organizacija prvenstveno predana poboljšanju socijalno – materijalnog položaja radnika, ali isto tako treba i mora surađivati sa svim političkim opcijama koje u svom programu imaju borbu za unaprjeđenje radničkih prava, i koje to čine u praksi, a ne samo deklarativno. Stoga pozdravljam ulazak Katarine Peović u sabor i činjenicu da o radničkim pravima nije pričala samo u predizbornoj kampanji, već to čini i nakon osvajanja mandata, za razliku od predstavnika nekih drugih političkih opcija. Sabor je najviše predstavničko tijelo u Republici Hrvatskoj, a osim zakonodavne djelatnosti Sabor nadzire rad Vlade (čiji je član i ministar financija koji je ujedno i predsjednik Skupštine HL), stoga je iznimno važno da se u Saboru čuje glas radnika, pa tako i radnika Hrvatske lutrije, posebice imajući u vidu da su mainstream mediji zatvoreni za teme koje HL i njen odnos prema zaposlenicima prikazuju u negativnom svjetlom. To i nije čudno jer HL spada u top 15 oglašivača u RH, a mediji danas nažalost ne žive od tiraže već od oglašavanja, stoga svaki onaj mediji koji bi napisao nešto što nije po volji Uprave HL riskira da izgubi dio kolača od 66 milijuna kuna koliko lutrija godišnje troši na oglašavanje.