Autor/ica: Radnička fronta
Treba osuditi svako nasilje kako fizičko tako i verbalno prema imigrantima i stranim radnicima u Hrvatskoj, a pogotovu smo verbalnom nasilju putem društvenih mreža svjedočili u slučaju ismijavanja stranaca na tzv. “nepalskoj Novoj godini” u Zagrebu gdje se na glavnom zagrebačkom trgu okupio veliki broj stranaca iz azijskih zemalja koji su se veselili i slavili u novogodišnjoj noći. No treba osuditi i reakcije koje su uslijedile, a koje su navodno stale na stranu stranih radnika, koje su uglavnom dolazile od tržišnih fundamentalista koji, u svakom drugom slučaju, prema domaćim radnicima izražavaju prezir i zahtijevaju još rigidniji odnos kapitala prema domaćem radništvu.
Takvi su se komentatori, poput onih na Indexu, našli braniti strane radnike uz glavni argument da je njihov dolazak u Hrvatsku neophodan jer nama “nedostaje radne snage”. Željeli su nas uvjeriti “da je to tako”, da moramo prihvatiti činjenicu da “radnika nema” te da je jedino rješenje uvoz strane radne snage, da je to proces “globalizacije” te da se čak tome trebamo i veseliti (!)
Nije istina da “nedostaje radnika” činjenica jest da je rad u Hrvatskoj nedovoljno plaćen. Ti koji „nedostaju” su 17,6% radnosposobnih koji su otišli iz Hrvatske, jer s plaćama koje su tri puta niže od EU prosjeka (!) ne mogu ostvariti temeljne potrebe u Hrvatskoj, osnovati obitelj, osigurati krov nad glavom. Postoje mnogi sektori gdje i danas ima domaćih radnika ali poslodavci radije dovode strane radnike koji su spremni raditi za manje iznose, bez radnog vremena, a tretira ih se praktički kao roblje, bez temeljnih radničkih prava.
Cijena radne snage je pak srušena upravo prema potrebama kapitala, “poduzetnika”, srednjeklasne buržoazije kojima je svejedno rade li za njih domaći ili stranci samo dok je cijena radne snage bagatelna. Upravo pod lobiranjem onih koji se danas pretvaraju u lažne humaniste nehumani radni odnosi nametnuti su kao jedini mogući, pa kome oni ne odgovaraju - neka pakuje. Auf wiedersehen!
Domaći radnici - dostavljači Wolta, Bolta, Ubera i danas žele raditi taj posao, ali platforme zapošljavaju radije strance, jer njih zapošljavaju putem agregatora koji strance često dovode u Hrvatsku za određeni iznos koji se kreće čak do 10.000 eura, a koji onda stranci otplaćuju svojim radom. Agregatori - posrednici za zapošljavanje stranih radnika te radnike smještaju u nehumane životne uvjete, nehigijenske uvjete, u prostorije bez grijanja koje ne zadovoljavaju niti osnovne kriterije koji su propisani, recimo, za smještaj sezonaca. A jedini motiv poslodavca je niža cijena radne snage.
Vlada RH u tome snižavanju cijene radne snage zdušno asistira vrlim “poduzetnicima”. Vlada namjerno ne donosi pravilnik kojim bi se, kako se to napravilo za sezonce, definiralo osnovne uvjete smještaja, a prije svega asistira Zakonom o strancima. Tim je Zakonom prije 2021. godine bio propisan sustav utvrđivanja godišnje kvote za izdavanje dozvola za boravak i rad za zapošljavanje državljana trećih zemalja. Novim sustavom izdavanja dozvola za boravak i rad na temelju tzv. „testa tržišta rada” i mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 2021. godine “poduzetnicima” se omogućila potpuna liberalizacija uvoza strane radne snage, zapošljavanje državljana trećih zemalja ali ne samo u deficitarnim zanimanjima već prema želji domaćih poslodavaca i u onim sektorima u kojima se poslodavcima išlo na ruku tako da im se osigura još jeftinija radna snaga. Test tržišta rada, uveden kao zamjena za kvotni sustav zapošljavanja, u praksi se pokazao kao “pro forma” korak u proceduri koji osigurava da se strani radnici uvoze bez kontrole i stvarne potrebe i za zanimanja koja nisu deficitarna. Tako smo došli do toga da se samo u prvoj godini nakon izmjena Zakona o strancima, 2022. godine izdalo 20.000 dozvola više nego 2021., a brojevi su se samo eksponencijalno povećavali. Prema podacima MUP-a, u RH je tijekom 2022. na temelju dozvola za boravak i rad radio ukupno 124.121 radnik iz trećih zemalja. Procjena je da je do kraja 2023. izdano 180.000 radnih dozvola što je najveće povećanje (za 56.000) od kada su kvote ukinute. U onim zanimanjima koja su pak deficitarna - test tržišta rada se niti ne provodi.
Vlada je tako pogodovala novoj generaciji “poduzetnika” - u to su uključeni i sinovi visoko pozicioniranih državnih dužnosnika, istaknutih HDZ-ovaca i HSLS-ovaca koji u ovoj situaciji nereguliranih radnih uvjeta “love u mutnom” zarađujući ogromne cifre. Sin Žarka Katića - državnog tajnika u Ministarstvu unutarnjih poslova, koji je predstavljao Zakon o strancima u Hrvatskom saboru 2021. godine (!) - danas zarađuje upravo na ovom unosnom biznisu. Tvrtku za uvoz radnika je otvorio upravo dok je saborskim zastupnicima njegov otac tumačio da izmjene zakona neće nikako dovesti do snižavanja cijene radne snage. A poznato je da se i sin Tomislava Karamarka bavi ovim poslom. Nije slučajno da se neki dan pojavila vijest da je čak i diplomat, zaposlenik Ministarstva vanjskih i evropskih poslova bio uključen u krijumčarenje imigranata koje je smještao u svojoj kući.
HDZ i partneri upravo delaju dok ovo pišemo. Dok se sve regulira i zakonski uredi, dječaci će već imati pozamašnu svotu novaca u džepovima. Koga će biti briga kako su stekli prvi milijunčić (upravo se otkrivaju detalji malverzacija oca Mate Rimca koji je svoj prvi milijun zaradio poslovnim malverzacijama i uništavanjem jedne firme). Onda će nas učiti pameti - da su bogataši u Hrvatskoj “sve to sami zaradili”. A mi smo ostali ovce koje “ne znaju kako”.
Cijena radne snage je srušena u sektoru građevine (paradoksalno sektoru u kojem se stvaraju ogromni profiti), u uslužnim djelatnostima, sektorima njege i brige za starije i nemoćne. Vlada je čak omogućila da se i službenici i namještenici zapošljavaju iz trećih zemalja, ako poznaju latinično pismo i hrvatski jezik - što je prije svega potaknuto činjenicom da službenici i namještenici, čemu smo svi svjedočili tijekom nedavnog štrajka - imaju sramotno niske plaće s kojima se ne može živjeti. Nikakvog manjka radne snage nema - već nema dostojanstvenih plaća, nema uvjeta da se radnici zapošljavaju u tom sektoru.
Te poslove hrvatski radnici ne mogu raditi jer ne mogu zadovoljiti temeljne potrebe s plaćom koja je do nedavno iznosila jedva 700 eura, a koju će sada Vlada velikodušno dignuti na jedva 1000 eura - iznos minimalne plaće u Sloveniji. Vlada odbija značajnije dignuti plaće domaćim radnicima - odlučujući držati nisku cijenu radne snage, kako u javnom tako i privatnom sektoru.
Ukratko, oni koji inzistiraju na tome da “nema radnika” plješću Vladinim politikama koje su dale zeleno svjetlo za totalnu eksploataciju pri čemu država odbija regulirati rad stranih radnika što dovodi domaće radnike u položaj da moraju birati hoće li iseliti ili raditi za plaće koje nisu dovoljne za dostojanstven život. Oni kojima „nedostaje radna snaga” su uglavnom oni koji bi željeli da im netko radi na kući, postavlja krov, vozi dostave, vozi taksi i slično – ali naravno - po bagatelnim cijenama i bez da se interesiraju za njihove životne uvjete. Nije čudno da danas svjedočimo lažnom humanizmu poslovično nehumanih tržišnih fundamentalista i srednjeklasne buržoazije.
S druge strane se nalaze oni kojima smeta sama slika slavlja radnika iz trećih zemalja na središnjem zagrebačkom trgu. Istina je da se i dio domaćih radnika okreće i nasilju prema strancima, za sada uglavnom verbalnom, pitanje je dana kada će ono biti sve češće - fizičko. To je, naravno, potpuno pogrešno i te pojave treba osuditi. Najgori odgovor radništva je da se okreće nasilju prema najslabijima - radnicima iz trećih zemalja. Radnici se trebaju organizirati i usmjeriti svoje nezadovoljstvo prema kvislinškoj Vladi i poslodavcima koji snižavaju cijenu radne snage, onima koji donose pravila, ne onima koji su tim pravilima podređeni. Kako je radništvo u nas loše organizirano i slabo, a sindikalne središnjice balansiraju između zadovoljavanja svojih interesa i zaštite ukupnog radništva - jasno je da nema artikuliranog i adekvatnog odgovora na ono što nam se zbiva, a nasilje prema najslabijima je najčešće očajan odgovor očajnika. Treba osuditi nasilje, ali i lažne humaniste koji de facto likuju nad domaćim potlačenim ili iseljenim radništvom - poručujući im - “ako nećeš ti - ima tko će”.
Radnička fronta je svoje djelovanje upravo usmjerila i dalje će usmjeravati u smjeru osiguravanja bolje pozicije radništva, u suradnji s borbenim sindikatima, pozivajući radnike da prepoznaju prave načine na koje se mogu zaštiti i mijenjati loše uvjete rada.
Zato smo:
- Tražili izmjene i dopune Zakona o strancima koje smo uputili prema Vladi 20. travnja 2023. godine, a okosnica tih prijedloga je definiranje uvjeta rada kako bi se izbjeglo snižavanja cijene radne snage i uvjeta rada.
- Tražili vraćanje kvota. Iako kvotni sustav nije idealan način rješavanja problema (kvote mogu i otežati i olakšati uvjete rada jednih i drugih radnika, ovisno kako se koriste) – kvote su ipak omogućavale da, za razliku od današnjeg tzv. testa tržišta rada – poslodavac ne može radnike uvoziti u izuzetno loše uvjete rada – od plaća do smještaja. Naime, test tržišta rada omogućava poslodavcu da zahtjeva rad u izuzetno lošim uvjetima, koje, ako ih domaći radnik neće prihvatiti, nalazi kod stranog radnika, bez obzira kakvi su to uvjeti rada. Kvotni sustav koliko-toliko održava mogućnost dizanja cijene radne snage, jer kvote znače ograničavanje mogućnosti da poslodavac snižava cijenu radne snage računajući s radnom snagom iz trećih zemalja.
- Ključno je i izjednačavanje uvjeta rada domaćih i stranih radnika, kako se profit ne bi mogao stvarati na zakidanju radnika na radnim uvjetima, plaćama i uvjetima života. Zato smo tražili izjednačavanje uvjeta rada, te besplatne tečajeve jezika za strane radnike kako bi se lakše i brže integrirali, ali kako bi mogli i razumjeti koja su njihova prava u kontekstu Zakona i ugovora o radu, a ne da im domaći kapitalisti uvjetuju robovlasničke uvjete.
- Tražili smo mijenjanje Zakona o radu, 3. 6. 2022. između ostalog i tako da se regulira rad agregatora, koje dostavljači, s pravom, nazivaju “aligatorima” - jer su izvor problema - brutalne eksploatacije stranih radnika i istiskivanja domaćih. Djelomično smo u svojim nastojanjima i uspjeli jer je nakon rasprave u Saboru uslijedio pritisak Vlade nakon kojeg je većina platformi ukinula pravilo da se radnici mogu zapošljavati samo preko agregatora.
- Zahtijevamo i donošenje rješenja na razini cijele Evropske unije, reguliranje rada radnika na platformama kako bi se izbjegli robovlasnički radni uvjeti koji se sve češće javljaju u sektoru rada za digitalne platforme.
Usmjerimo svoje nezadovoljstvo prema onima koji su omogućili uvoz stranih radnika snižavanjem cijene radne snage!
Izborimo se za bolje uvjete rada!