Autor/ica: Radnička fronta
Dana 25. studenog 1981. godine, na prvom sastanku feministkinja Latinske Amerike i Kariba (Feminist Encuentro) održanom u Bogoti 25. studenog 1981. godine odlučeno je da se taj datum proglasi Međunarodni danom protiv nasilja nad ženama. Na sastanku su žene govorile o obiteljskom nasilju, silovanjima i seksualnom zlostavljanju te nasilju koje žene trpe pod političkim režimima, uključujući torturu i nasilje nad političkim zatvorenicama.
Datum su odabrale kao dan sjećanja na sestre Mirabel (Patriu, Minervu i Mariu Teresu) koje je brutalno dao ubiti diktator Rafael Trujillo u Dominikanskoj Republici 1960. godine. Političke aktivistkinje, feministkinje i protivnice diktatorskog režima postale su simbolom otpora svih oblika nasilja nad ženama. Žene svijeta su njegovale sjećanje na pogubljene sestre Mirabel u Dominikanskoj Republici 1960.godine, borkinje za prava žena i socijalnu pravdu te su kroz godine i godine svojih aktivnosti uspjele ostvariti san – službenu UN-ovu potvrdu o važnosti borbe protiv svih oblika nasilja nad ženama, onom sustavnom i onom obiteljskom, partnerskom nasilju. Godine 1999. UN je službeno potvrdio 25. studeni kao Međunarodni dan protiv nasilja nad ženama.
.
Danas, 2023.godine možemo reći da se nasilje usmjereno protiv žena prati gotovo isključivo na nivou NVO sektora i u Uredu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, dakle, onih koji nemaju stvarnog utjecaja na promjene u korist žena te poboljšavanju njihovog položaja u društvu. Konvencija Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja u obitelji i nasilja nad ženama treba hitnu implementaciju koja izostaje pa još uvijek imamo županije bez skloništa za žene i djecu žrtve nasilja. Sve navedeno nije dovoljno jer potrebne su i sustavne promjene za koje nema vremena čekati.
Posebno su zabrinjavajući problemi s kojima se suočavaju žene u radu, od seksualnog uznemiravanja do neisplaćenih plaća, potplaćenog rada, teškog socijalnog položaja, niskih mirovina i sl. Posljedica je to ekonomskog sistema u kojem živimo i nedostatne sindikalne borbe. Poslodavci poduzimaju sve da radnicama onemoguće sindikalno udruživanje, a prečesto i uspijevaju u tome, čime radnicama uskraćuju mogućnost borbe za bolje plaće, bolje uvjete rada i zaštitu od svakog oblika uznemiravanja koje doživljavaju na radnom mjestu. Posljedica je to i nezastupljenosti teme u medijima te nevidljivosti ženskih problema u mainstream prostoru.
Potrebno je da se rješenja identitetske borbe i politika izjednači s borbom protiv kapitalizma jer on je jedini odgovoran za negativnu diskriminaciju bilo koga u društvu po bilo kojoj osnovi. Potrebne su korijenite promjene da bi zaustavili sve ono što žene danas trpe.
STOP NASILJU NAD ŽENAMA!