Autor/ica: Radnička fronta
Za Matu Rimca država traži odgodu za jednu fazu u razvoju robotaksija - to je faza razvoja robotaksija za koje je još 2021. godine Mate tvrdio da postoje prototipovi, te da će do kraja 2024. voziti na zagrebačkim ulicama. To “voziti” se prije dvije godine pretvorilo u nešto opreznije obećanje od 60 prototipova, da bi se nakon što mu je odobreno skoro 200 milijuna eura izravne bespovratne potpore, sada od EU tražila odgoda za još jednu godinu.
No na pragu te famozne 2024. godine, kada se konačno trebalo pokazati neke rezultate godinâ uplaćivanja u Rimčevu blagajnu, traži se još jedna odgoda.
Radnička fronta je upozoravala kada je Mate Rimac već kasnio s projektom homologacije Nevere za koju je tražio dva puta odgodu. Nadležne je o kašnjenju projekta vrijednog 50 milijuna kuna Rimac, kako smo saznali obavijestio telefonom, a javnosti lakonski odgovorio “kasnimo jeb**a”. Izvlačio se na COVID-19, što bi se i moglo uzeti u obzir da to nije bilo već drugo kašnjenje - prvu odgodu je dobio 2020. godine da bi opet 2021. tražio novu. Ne samo to, već je država navedenom odgodom kršila odredbe Općih uvjeta koji se primjenjuju na projekte financirane iz europskih strukturnih i investicijskih fondova. Država nije tražila nikakve dokaze za razloge kašnjenja, niti je Rimcu slala upozorenja zbog kašnjenja.
Danas je mnogima jasnije zašto smo ponavljali da je riječ o balkanskoj Elizabeth Holmes. Holmes je prevarantica koja je godinama gurala projekt Edison izmišljajući rezultate i dosege svojeg “projekta”. Elizabeth Holmes je, doduše, optužena i osuđena zbog prevare s navodnim izumom uređaja za testiranje krvi, Theranosovog Edisona, nakon što ju je časopis Forbes proglasio najmlađom i najbogatijom ženskom poduzetnicom koja je sama izgradila svoje carstvo.
Danas se pak već gradi odstupnica Rimcu, pa nas uče da Rimac uopće nema veze s Rimac Automobilima! To je sažetak novijeg igrokaza “Mi plaćamo - privatnik/Rimac se bogati”. Naime i nakon što je postalo jasno da se novci daju Mati Rimcu za projekt koji je više puta tražio odgodu i kršio rokove - njegov partner, izvršni direktor firme Project 3 Mobility, koja nije imala niti web stranicu kada je u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti proglašena projektom od najvišeg značaja za Republiku Hrvatsku, Marko Pejković - informira nas da Rimac već 2,5 godine nije “operativno uključen u P3”, već je “samo” član nadzornog odbora. Mate Rimac, naime, prema Pejkoviću nema veze s Rimac Automobilima!
Radnička fronta već godinama upozorava Rimca. Upozoravali smo da tehnologiju, ako će je uopće i biti, razvijaju Koreanci, te da u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti tako i piše da će se tehnologija AI kupiti, a ne razviti. Dakle ništa sami ne razvijamo niti investiramo u granu koja ima perspektivu povećati našu produktivnost. Mi u konačnici financiramo razvoj baterijskog i elektroničnog sustava pogona te karoserije, nakon nekoliko godina financiranja Rimčevih sadašnjih projekata, tehnologije će na kraju razdoblja biti u njegovom vlasništvu, a javna dobrobit skoro pa nikakva.
Očita je iracionalnost odabira ovog projekta kao perjanice NPOO. Pitanje je hoće li se uopće realizirati autonomna vozila kada znamo da su Ford, Volkswagen, kao i drugi odustali od sličnih projekata. No i bez toga, tu je i pitanje treba li nama zbilja flota od 700 novih vozila u kaotičnom zagrebačkom prometu? Što ćemo s nezaposlenim vozačima taksija? Zašto ne razvijamo javni-besplatni promet?
Tu se nije baš iskazala ni platforma Možemo koja, deklarativno, zagovara smanjivanje broja automobila u Zagrebu, jer je dio Rimčevog projekta obuhvaćao razvoj i gradnju infrastrukture u Zagrebu – terminala za vozila koji je trebao služiti za njihovo održavanje i čišćenje. Gradonačelnik Tomašević je donio i Zaključak da se raspiše natječaj za osnivanje i prijenos prava građenja na gradskom zemljištu na kojem je trebao niknuti Rimčev Centar mobilnosti na zelenoj površini na Savi, kod studentskog doma Stjepan Radić. Ovakav projekt je valjda morao uključivati komparativnu analizu ekološke učinkovitosti ulaganja u ovakvu vrstu prijevoza u odnosu na ekološku učinkovitost ulaganja u kolektivni javni prijevoz. U projektu se navodilo da će se smanjiti emisija ispušnih plinova. To možda vrijedi za električne automobile, no kakve veze s tim imaju sustavi autonomne vožnje?
Pisali smo o ovim i drugim problemima Rimčevog projekta od samog početka:
Naši članovi su otkrili jednu od najvećih prevara - malverzaciju oko kampusa. Upozoravali smo da je ugovorom između Svete Nedelje i Rimac Automobila d.o.o. Rimac došao do građevinskog zemljišta od gotovo 200.000 kvadratnih metara na sljedećih 69 godina za manje od lipu po kvadratu mjesečno (19.934,10 kn godišnje)! Dok su se Fokus i HDZ nadmetali tko će biti više na usluzi obitelji Rimac, od Ministarstva graditeljstva smo tražili dokumente koji su potvrdili naše sumnje, a nakon što smo proučili zapisnike sjednice gradskog vijeća Svete Nedjelje. Jasno je bilo da se od gradonačelnika Zurovca, tako i od države koja je zemljište prenijela u vlasništvo grada Svete Nedelje, Rimcu pogodovalo. U zapisnicima izričito stoji da je HDZ-ova vijećnika Halužana osobno zvao Ivan Rimac, otac Mate Rimca, da bi se ubrzao i riješio postupak dodjeljivanja zemljišta.
Ivan Rimac je HDZ-ov privatizacijski tajkun kojem se u više postupaka sudilo za gospodarske malverzacije, a jedno vrijeme je bio i lice s Interpolove tjeralice zbog utaje poreza u Njemačkoj. Iako se Matu voli hvaliti kao poduzetnika koji je sve “sam postigao”, “bez ičije pomoći” - Ivan Rimac je od početka involviran u poduzeće Mate Rimca, od početne "posudbe" do toga da mu je bio predsjednik nadzornog odbora. Halužan je na sjednicama vijeća Svete Nedjelje jasno prenio prijetnje Rimca-oca o odlasku poduzeća ako im se ne ispune zahtjevi.
Upozoravali smo da je natječaj za zemljište vrijedno 82 milijuna kuna, koje su Rimac Automobili dobili za 1 lipu po kvadratu mjesečno, namješten, odnosno da su uvjeti natječaja, nakon intervencije oca Mate Rimca, a preko HDZ-a i Fokusa, bili takvi da se samo jedna firma mogla na njih javiti, te da je početna cijena postavljena debelo ispod tržišne.
U Saboru, gdje se zakoni kroje za ovakve potrebe, jedini smo uložili amandman na izmjene Zakona o unapređenju poduzetničke infrastrukture u prosincu 2021. godine kojim se omogućilo da se Ministarstvo gospodarstva izuzme od daljnjeg raspolaganja nekretninom koju je darovalo jedinicama lokalne i područne samouprave. Jednom kada Ministarstvo daruje zemljište ili nekretninu JLPS one mogu bez ikakvog nadzora države to jednostavno proslijediti podobnom poduzetniku, bez obzira služi li neki projekt općim ili privatnim interesima.
Sve dok stvari nisu postale očite, pratili smo nedostatak bilo kakvog kritičnog komentara neoliberala koji nisu imali nikakvih problema s dijeljenjem “naših novaca” Mati Rimcu, dok su istovremeno napadali Radničku frontu.
Kada sam u emisiji Nedjeljom u 2 rekla da je Rimac obična prevara, poput Elizabeth Holmes doživjela sam uvrede, prijetnje, prijetnje tužbama. Dario Zurovec mi je poručio da “idem na terapiju”.
Pisali su se tekstovi o tome kako bi me Rimac trebao za tu izjavu tužiti, te da je on “za Hrvatsku već sada učinio više nego ijedan političar ikad, više nego Franjo Tuđman, Ante Starčević i kralj Tomislav zajedno” (!).
Index je intervjuirao “uglednog” fizičara koji je, eto, slučajno i surađivao s Rimac Automobilima, da bio ovaj izjavio da je moja teza besmislena i čisti “ad hominem napad”.
Mate Rimac je odgovorio da će on biti “jedina budala na svijetu koja ovakvu investiciju financira 100% bez subvencija”, te klasičnom ucjenom - da je pitanje njegove “motivacije buduće investicije raditi u Hrvatskoj”.
Bogami nije radio bez subvencija, nije bio “jedina budala”…
Upozoravali smo da Mate Rimac krši sve rokove te da je projekt robotaksija upitan, te da je Rimac priča slična Todoriću i da će slično završiti:
I tako dalje i tako dalje… Na nas se sručilo drvlje i kamenje zbog našeg stava prema Rimcu, optužbe, trolanje tržišnih fundamentalista, demonizacija i ridikulizacija RF-a i naših ideja u liberalnim medijima, strašenje “crvenom nemani”...
No, vrijeme će pokazati….
Smiješno je bilo čitati kako su tržišni fundamentalisti poput Cvetojevića i sličnih mrtvi hladni izjavljivali kako novac iz proračuna koji će dobiti Rimac „nije naš novac”, a i bogu i vragu su dosadili s pričom o „uhljebima u javnom sektoru” (gdje oni uhljebima smatraju sve profesore, liječnike, službenike...) koji njima neprestano uzimaju „njihov” novac preko poreza, pune proračun koji odlazi tamo gdje oni ne žele da odlazi. Samo kada se taj novac slijeva u privatne džepove, to im nije problematično. Kapital stvara mrežu svojih “javnih promotora”, klimavaca koji su, pa i bez ikakve ili uz sitnu naknadu spremni držati mu stranu.
Cvetojević sada, sve neuvjerljivije širem puku, prisnažuje Rimcu da čak nije šteta i ako i “propadne lova za robotaksije” jer se “probalo napraviti nešto svjetsko”. Zaboravio je reći da je to NAŠA lova, a i da smo mi već imali nešto svjetsko - farmaceutsku, brodograđevnu, prehrambenu industriju, ali smo to zamijenili za turizam i uslužne djelatnosti (koje nemaju mogućnost proizvesti višu dodanu vrijednost), te za prodavanje robo-magle upravo pod utjecajem medija i tržišnih fundamentalista koji godinama promoviraju takav “razvoj”.
Rimac je medijima, hrvatskoj Vladi, poduzetništvu, pa i školstvu služio kao poster boy - reklama budućnosti privrede koja će naslijediti sve što smo uništili. Dodijelilo mu se počasni doktorat Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, iako kao student nije uspio završiti niti Vern.
No mitove bi bilo teže održavati bez podrške “izvana”. EU podrška je dugo služila kao crvena krpa kojom se mahalo pred nosom svakog kritičara. Ne, ne iznenađuje podrška koja dolazi iz Evrope jer Mate Rimac i njegovo poslovno carstvo ne predstavljaju nikakvu konkurenciju većim automobilskim kompanijama. To su “boutique projekti”, radi se nešto ekskluzivno, mogu se dobiti i evropski novci, pogotovu zato što to ne ugrožava industriju evropskih najvećih tvornica i proizvođača automobila. EU se može pohvaliti da među “velikima” financira i one male.
Tu je i neizostavna priča o Porscheu koji je ušao u vlasništvo Rimca, pa se govorilo kako je to svjetska ugledna kompanija koja sigurno ne bi investirala u nešto što je upitan projekt. To je pak samo po sebi potpuna neistina. Vlasnik Porschea - Volkswagen je sudjelovao u jednoj od najvećih prevara vezanih uz namještanje ekotestova za njihova dizel vozila (tzv. “Dieselgate” u rujnu 2015. godine) u kojoj su lažno prikazivali koliko njihovi automobili zagađuju. Softver koji su ugradili u 11 milijuna automobila manipulirao je s emisijama CO2 tako da se krivotvorilo podatke o emisiji štetnih plinova. Tako da, ne, nije to samo “naša priča”, nije to “samo tako kod nas”…
Rimac je kompletno ideološka poruka, oko njega se prelama cijela paleta poduzetničkih mitova, pa se čak našao i u školskim udžbenicima, kao primjer uspješnog “izumiteljia”. Djeci se poručuje - ako ćete biti kao Mate Rimac onda ćete biti i uspješni i bogati, a ako to ne uspijete sami ste si za to krivi, pri čemu se u potpunosti ignorira čitav set unaprijed postavljenih odnosa moći u društvu. Možemo li ignorirati i sve češće i tragičnije automobilske nesreće u kojima mladi bogati vozači u jurilicama koje su im kupili nadobudni očevi gaze pješake, zabijaju se u druge automobile, uništavaju svoje i tuđe živote?
Tu se prelama i čitava bijeda autokolonijalnih narativa - od priče o novom tipu “mladog poduzetnika”, do carističkih usporedbi s engleskom monarhijom i kraljevima gdje se Matu i “njegovu Katarinu” naziva novom hrvatskom vlastelom. To je naša mala slikovnica koja se kreira sa svrhom.
Svakako sada, kada polako postaje jasno ono na što smo upozoravali godinama - da je riječ o prevari, čiste savjesti, po tko zna koji puta, možemo reći: Rekli smo vam! No isto kako su nas optuživali dok smo kritizirali Rimca, tako je i naša kritika Todorićeva carstva bila u svoje vrijeme demonizirana i ridukulizirana kao “tipičan hrvatski jal”.
Možda je ovo vrijedna lekcija, malo je plaćena ako nakon nje shvatimo da umjesto da država financira nečiji privatni biznis - država treba biti poduzetnik. Zašto država ne bi financirala svoje znanstvene institute i industrijske pogone? Sjajno bi bilo kada bismo, primjerice, imali projekt transformacije nekog industrijskog diva na recimo, uistinu, proizvodnju električnih baterija, ali za sredstva javnog prijevoza.
Kad ljevica zagovara da država treba financirati brodogradilišta u državnom vlasništvu, onda nam je tumačeno da ne može država financirati gubitaše. No, kad država 10 godina ulaže u firmu u privatnom vlasništvu koja je samo jednu godinu ostvarila dobit (2020. godine), to je u redu.
Da definitivno ne idemo u pravom smjeru - reći će nam uostalom i Svjetska banka - iako je upravo ona dobrim dijelom odgovorna za smjer kojim uporno idemo - što više privatizacije, “manja država”, neoliberalizacija, deregulacija… U Memorandumu svjetske banke daje se komparativna analiza hrvatske ekonomije prikazujući tzv. indeks ekonomske kompleksnosti (Economic Complexity Index – ECI) koji mjeri sofisticiranost izvoza neke nacionalne ekonomije prema 'intenzitetu znanja' sadržanih u izvoznim proizvodima i uslugama. Prema tom pokazatelju Hrvatska zaostaje za prosjekom usporedivih EU zemalja, a imala je i najveći pad indeksa ekonomske kompleksnosti u periodu između 2008. i 2019. godine. Podsjetimo se, to su upravo godine gašenja i uništavanja domaće brodogradnje.
Spektakl otvaranja Pelješkog mosta je bio vjerojatno savršena ilustracija pompozne hrvatske propasti – most su izgradili Kinezi, projektirao ga je Slovenac, financirala EU, a otvorio ga je električni auto Mate Rimca kojem se već iz proračuna iskeširalo 1,5 milijardi kuna za robotaksije.
U publici je sve pljeskom pozdravljao ministar Paladina koji je osobno sudjelovao u uništavanju Hidroelektre – jedne od nekad uspješnih domaćih građevinskih firmi koja je uz Mostogradnju gradila Krčki (Titov) most. Pljeskali su i Grlić Radman koji kešira od zbrinjavanja životinjskih lešina nakon svinjske kuge. Plješću oni koji imaju čemu pljeskati - vlastitom bogaćenju, privatnoj koristi. Nakon desetljeća vladavina anti-narodnih vlada više nema ni znanja ni tehnologije, pa preostaju samo režirani režimski spektakli - čista magla Rimac automobila.
I što će se desiti kada se taj balon od sapunice rasprsne? Matini štitonoše i on sam već sada pripremaju odstupnicu tumačeći da je puno novaca dobio od države, ali da su strani investitori dali “još više” - kao da to koliko su navodno dali strani investitori ima ikakvog utjecaja na ostatak društva u Hrvatskoj. Cvetojević tvrdi čak i da je bolje baciti novac nego dati ga za hrvatsku brodogradnju, industriju koja može zaposliti desetke tisuća radnika u Hrvatskoj i imati utjecaj na niz povezanih industrija, biti uistinu poligon za razvoj informacijskih tehnologija, znanosti i to u grani u kojoj još uvijek imamo know-how, vrhunske stručnjake, znanstvenike i fakultete! Neki su stučnjaci otišli u inozemstvo, no spremni su se vratiti.
Mate Rimac već ulazi u novi, nekretninski biznis u Dubaiju, kreće klasična diverzifikacija poslovanja, a sa sloganom dostojnim naše vlastele. Hvali Mate Dubaji jer tamo ljudi “stvarno mogu uživati u svom bogatstvu bez da ih se osuđuje”, pa čak u nekim gradovima Europe i baca rajčice na luksuzne automobile.
Očito je da je sve spremno ili za još jednu lijepu priču iz Hrvatske - uništena industrija, vrhunska proizvodnja magle, ili je došlo vrijeme za lekciju koju smo valjda do sada već savladali i reakciju - Dosta je!
Na predstojećim izborima smijenimo one kojima je vlada samo poluga za ostvarivanje privatnih interesa! Preuzmimo budućnost u svoje ruke - jer budućnost s korumpiranim elitama za nas može biti samo - odgođena!