Molitvene grupe već danima i godinama ometaju već ionako istraumatizirane žene koje dolaze u bolnicu. Čak i kad bi se pobačaj zabranio, i kad bismo se tako vratili u mračno razdoblje prošlosti kad se nisu poštivala osnovna ženska i ljudska prava, time se ne bi postiglo ništa. Imućnije žene bi odlazile na pobačaj u susjedne zemlje, manje imućnima bi ostajala opcija ilegalnih pobačaja u sumnjivim uvjetima ili, u konačnici, "kućne radinosti" s rđavim vješalicama, uz velike opasnosti po svoje zdravlje.
"Moliocima" nije stalo ni do žena ni do života fetusa. Da jest, borili bi se za veća radnička prava žena, za bolju socijalnu državu, za veći dječji doplatak, za više vrtića (kojih niti ima dovoljno, niti su dovoljno financirani - toliko da nemaju ni za hranu), za veću pomoć samohranim majkama i siromašnim obiteljima i za bolje obrazovanje, zdravstvenu skrb i sprečavanje nasilja protiv žena. Za to novca nikad nema, dok istodobno crkvene "dostojanstvenici" žive u dvorima od oniksa, voze se u mercedesima i zdušno surađuju s političkim strukturama koje su državu opljačkale i osiromašile.
Cilj je hajke na pobačaj kontrola nad ženama, a time i kontrola nad ljudskim umovima, a sve kako bi se zadržale već postojeće privilegije i bogatstva klerikalnih struktura, koje pri tom ne prezaju od iskorištavanja vjernika za svoje podle ciljeve. Najzanimljivije je da se pritom ne pridržavaju ni samoga Novoga zavjeta: 5) Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. 6) Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti. (Matej 6: 5-6)
