Neki od nas se sjećaju fanatičnog entuzijazma koji je vladao 1999. Život je trebao postati dramatično bolji, konačno smo trebali biti dio Europe i svijeta, a aveti nacionalizma i korupcije su trebale postati stvari koje ostavljamo iza sebe, nešto na što se gleda poput kmetstva – dio nazadne prošlosti koju smo nadišli. To su u prvom redu trebali osigurati SDP i HSLS koji su se, kao predstavnici reformiranih bivših komunista i liberalnih umjerenih nacionalista, zavjetovali 'prekinuti jalove rasprave'. To se odražavalo i na reklame, od kojih je možda najupečatljivija ona u kojoj Račan cijepa drva, Budiša kuha kakao pa se onda mire pred kaminom.
Kad ono – šipak. Jedno od najvažnijih obećanja - revizija pretvorbe i privatizacije - ne samo da nije provedeno, nego su pretvorba i privatizacija nastavljeni u ne pretjerano poštenijoj maniri, mada teško uopće može biti pošteno kada nešto javno pretvaramo u privatno. No, ostavimo SDP-ove brojne privatizacijske, antiradničke i antisocijalne politike za neki drugi tekst. Nije trebalo dugo i SDP, nakon manje od godinu dana svoje vladavine, u vječnom strahu od toga da nisu dovoljno Hrvati i dovoljno katolici, donosi 'Deklaraciju o domovinskom ratu'. Valjda kako bi nam dokazali da oni ipak jesu dovoljno Hrvati.
Što nam kaže ta famozna Deklaracija? Uvodni dio kaže da se ona donosi smatrajući da su temeljne vrijednosti Domovinskog rata jednoznačno prihvaćene od cijeloga hrvatskog naroda i svih građana Republike Hrvatske. Malo zbunjujuće s obzirom na to da se potom na kraju uvoda iznosi da se taj dokument donosi radi zaustavljanja radikalne politizacije Domovinskog rata i zabrinjavajućeg polariziranja hrvatskoga društva, što može imati dalekosežne posljedice. Slažemo li se onda svi oko temeljnih vrijednosti Domovinskog rata i jesu li one jednoznačno prihvaćene od od cijelog hrvatskog naroda i svih građana RH ili ne? Ili je to možda ista priča kao što nam se danas plasira s desnice, da Hrvatsku polariziraju oni koji ne prihvaćaju nacionalističke dogme. Ima smisla, ako imamo samo jedan dopušteni narativ, onda nema polarizacije.
Kaže nam potom prva točka Deklaracije da su stvaranjem RH 'ostvarene stoljetne težnje hrvatskoga naroda i građana Republike Hrvatske za svojom državom'. Izgleda da je sva povijest zapravo povijest hrvatske nacionalne borbe. Tuđman bi bio ponosan. Zanimljivo je da se (vrlo inkluzivno!) taj san širi i na ostale građane RH, valjda pretpostavljajući da kada Jovo iz Knina i Lorenzo iz Poreča zatvore oči, ne vide ništa osim nezavisne Hrvatske. Također se spominje i 'plebiscitarno izražena volja' za nezavisnošću, valjda podsjećajući na manipulativno postavljeni referendum iz 1991.*
Druga točka počinje tvrdnjom, pardon, jednoznačno prihvaćenom istinom, da RH nije vodila agresivni i osvajački rat prema nikome. Kako bi se samo autori deklaracije iznenadili kada bi čuli za Bosnu i Hercegovinu! Treća nam pak kaže da su Bljeskom i Olujom stvorene pretpostavke za skladan razvitak RH. Hiljade izbjeglica iz Hrvatske se ne bi složile. Ostatak je dosadnjikavo mantranje kako je Domovinski rat super, uz opasku kako će se pri procesuiranju zločina strogo primjenjivati načela individualne odgovornosti i krivnje. Nadam se da je u međuvremenu netko dojavio SDP-u da protjerivanje Srba bila državna politika.
Teško je razlučiti je li ovo plod kukavičluka SDP-a ili je na stvari iskreni nacionalizam (koji zbilja postoji u toj stranci), ali što god bilo u motivaciji, u djelovanju to na kraju ispadne ništa drugo doli nastavak HDZ-ovih politika i ponavljanja 'jednoznačno prihvaćenih' mantri i propisanih istina.
Ima li još uvijek nekoga tko nakon ovakvih 20 godina vjeruje da će SDP ovoga puta (treća sreća!) biti drugačiji?
_____________
* „1. Jeste li za to da Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država,
koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima
drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s
drugim republikama (prema prijedlogu Republike Hrvatske i Republike
Slovenije za rješenje državne krize SFRJ)?”
„2. Jeste li za to da Republika Hrvatska ostane u Jugoslaviji kao jedinstvenoj
saveznoj državi (prema prijedlogu Republike Srbije i Socijalističke Republike
Crne Gore za rješenje državne krize u SFRJ)?”