Most je, kao "treći put", u izbore krenuo s obećanjem o (neoliberalno-prokapitalističko-tehnokratskim) "reformama" na "neideološkoj" bazi i zazivanju "stručnjaka". Što smo na kraju od toga dobili? Dobili smo bivšeg načelnika Tompojevaca za ministra ekonomije (svaka čast Tompojevcima, ali teško se može reći da upravljanje Tompojevcima pruža pravo iskustvo za ministra ekonomije, a "stručnost" je ono na što su se Ćuprijaši stalno pozivali), svu silu Neretvana u vladi posve "slučajno" (pri čemu nije problem u Neretvanima kao takvim, nego u tome da je ispalo da "stručnih" ima samo tamo, a zapravo je riječ o namještanju pouzdanika iz istog kraja) i nesmiljenu, valjda "neideološku", fašizaciju društva.
Za Most je glasalo bar pola glasača koji inače glasaju za ovakvu ili onakvu ljevicu/"ljevicu". A i oni koji inače glasaju za desnicu su glasanjem za Most zapravo poručili, ako išta, a ono da ih ne zanimaju kulturni ratovi nego "reforme" (koliko god to naivno bilo).
I na kraju se ispostavlja da je upravo Most taj koji je najviše prevario birače. HDZ je nastavio s onim što je radio i prije izbora (iako ih je zbog toga skoro izgubio) te je u tom smislu, koliko god mu politika bila nazadna, dosljedan i iskren. S druge strane, Most je napravio sve suprotno od onoga što je govorio, a što je dobro simbolizirano Petrovljevim kršenjem ovjerene izjave kod javnog bilježnika.
Ako je i od buržoaske "demokracije", previše je...