Od sindikata i radnika ovih se dana može čuti da vlasnici firmi manipuliraju Vladinim mjerama da vrše pritisak na radnike da potpišu aneks ugovora o radu kojim će ugovoriti nižu plaću, a u visini potpore, kako bi ostatak novaca mogli zadržati; da neki vlasnici firmi zastrašuju radnike kako ne smiju dati otkaz jer će im morati vratiti iznos potpora; neki osnivaju nove tvrtke koje će preuzeti prihode kako bi dosadašnja tvrtka mogla primiti državnu potporu; umjetno snižavaju prihode kako bi dobili potporu Države; uzimaju sredstva iako su radnike otpustili, isplaćuju samo plaću koju primaju od Države iako su u mogućnosti plaćati punu plaću, itd.
Istovremeno je ravnatelj Porezne uprave Božidar Kutleša priznao je da Porezna uprava neće kontrolirati je li bilo malverzacija sredstvima koje su vlasnici poduzeća dobili od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, kao potporu za radnike, a ministar Aladrović je na sastanku sa sindikatima otvoreno izjavio da sredstva koja je Država dala u sklopu antikriznih mjera nisu namijenjena radnicima već vlasnicima firmi. Tek nakon pritiska javnosti Vlada je najavila objaviti popis tvrtki koje su dobile rasterećenje i subvencije...
Na račune vlasnika firmi za pomoć u ožujku sjelo je oko 1,8 milijardi kuna, a u travnju će sjesti 2,2 milijarde kuna. Ta sredstva trebala su služiti za očuvanje radnih mjesta, radnika koji i ovako jedva krpaju kraj s krajem (plaće u RH su 37% plaće zapadnoevropskog radnika). Istovremeno, Vlada je u svojim mjerama postavila apsurdnu zabranu da se za pomoć javljaju firme čiji je vlasnik država ili jedinice regionalne i lokalne samouprave. Tako su, paradoksalno, radnici i radnice EPK iz Rijeke (njih 59) već dobili otkaze i za njih nitko ne brine niti Država misli da su njihove egzistencije ugrožene.
Također iako se bilo koji „poduzetnik” koji nema porezni dug viši od 200 kuna može javiti za pomoć a onda gledati, vagati i slobodno procjenjivati koliko će te pomoći dati radniku, jer mu državni dužnosnici daju „mig” da ga nitko neće kontrolirati, niti jedan sezonac koji je nezaposlen a njih je i više od 10.000 nije dobio nikakvu potporu. Država koja ima veliki udio turizma u BDP-u (20%) oslanja se na armiju nezaposlenih koji se obično oko Uskrsa zapošljavaju na određeno. Oni ne primaju niti potporu za nezaposlene, kako će oni preživjeti ovu godinu?
Također, dok se „poduzetnicima” daje ogromne novce bez kontrole, udrugama civilnog društva se najavljuje smanjivanje pa i u potpunosti ukidanje prihoda od države i jedinica regionalne i lokalne samouprave, među njima su i one koje su sada posebno važne – one iz područja socijalne skrbi.
Radnička fronta stoga od Vlade traži da:
- mjere uistinu usmjeri na očuvanje radnih mjesta i zaštitu radnika – tako da osigura nadzor nad trošenjem javnih sredstava u provedbi mjera, a u mjere pomoći uključi sve kategorije radnika (samozaposlene, sezonce, prekarne radnike...)
- Vlada subvencionira radničke plaće i doprinose u malim poduzećima pod uvjetom demokratizacije radnog mjesta - financiranje plaća ispod 10.000 s 80% iznosa i novi neto minimalac od 4500 kn
- uvjetuje potpore obustavom isplate dobiti kapitalistima i uz mogućnost transformacije tvrtki u zadruge na zahtjev radnika.