Često se čuje da "nema više radnika", a RF-u se zamjera da se bori za sloj društva "koji više ne postoji". To je, dakako, potpuno netočno. Boreći se za radništvo, RF se bori za veliku većinu stanovništva.
Pogledajmo podatke iz Državnog zavoda za statistiku. U Hrvatskoj je, prema popisu iz 2011. (sada je broj smanjen zbog iseljavanja), bilo 4.284.889 ljudi.
Od toga je 1.397.825 - daleko najveća skupina - njih koji žive od "prihoda od stalnog rada". Dakle, to su sve radnici!
Tome treba pridodati još 103.913 njih koji žive od "prihoda od povremenog rada" (dakle, onih koji nemaju stalan posao). Dakle, radnika je sve skupa skoro milijun i po i čine daleko najveći kontingent stanovništva!
Od tog broja njih 232.240 radi u javnom sektoru (oni su također radnici - čistačica je čistačica, radila u javnoj ili privatnoj firmi), dok je njih više od milijun u kapitalističkom (privatnom) sektoru te predstavljaju radnike po svakoj definiciji te riječi.
Od poljoprivrede živi samo 79.288 ljudi. Dakle, možemo zaključiti da danas u Hrvatskoj (za razliku npr. od situacije sredinom 20. stoljeća) poljoprivrednici ("seljaci") zapravo čine vrlo malen dio društva.
U starosnoj se mirovini nalazi 611.187 ljudi - to su u najvećoj mjeri bivši radnici, i kao takvima im se RF također obraća. Oni su svoje odradili i red je da im se društvo pošteno i oduži, koliko god nam demografska slika danas bila problem.
485.408 je "ostalih mirovina", a od toga je 72.111 "braniteljskih mirovina" ). Korisnici tih mirovina su, zajedno sa svojim obiteljima, najčešće baza HDZ-a. Njihove su mirovine više nego dva puta više od običnih ("Kada se zbroje sve braniteljske mirovine dobije se prosjek od 5079 kuna. Dodajmo na kraju podatak da je prosječna mirovina u Hrvatskoj 2016. godine iznosila 2245 kuna.").
"Prihod od imovine" ima samo 24.456 ljudi - dakle, rentijeri čine vrlo malu grupu stanovništva.
178.860 ljudi živi od socijalne pomoći i to je samo jedan od pokazatelja teške materijalne situacije u zemlji. Neki od njih su i potencijalni radnici koji u ovakvoj situaciji naprosto nemaju prilike za rad. Ukratko, kada se situacija realno pogleda, potencijalna baza za političke stranke koje će svoj program i temelje tražiti u interesima radne većine ne samo da nije mala ili nepostojeća - nego je ogromna. Naravno, operacionalizacija podrške u toj bazi je daleko kompleksnija i nije nešto što se može ostvariti preko noći. No to je ono na čemu RF svakodnevno radi.