Italija slijedi Kinu i politike općeg "zaključavanja" (lockdowns), koje se najavljuju i u nas, dok Velika Britanija vodi riskantnu politiku samo-izolacije za ranjive dok dozvoljava da se mladi i zdravi zaraze i izgrade imunitet koji bi rasteretio zdravstveni sustav. Stari i ugroženi se tako puštaju da se zaraze, a izbjegava se udarac na ekonomiju (i na profit). Politika USA je da ne čine ništa – nema masovnog testiranja, nema samo-izolacije, nema zabrane javnih okupljanja.
Takav „Malthusianski način” podsjeća na ekonomiste 19. stoljeća koji su tvrdili da ima previše neproduktivnog stanovništva, zbog čega su kuge i bolesti nužne. Nemojmo misliti da je danas takvo razmišljanje strano – britanski konzervativni novinar Jeremy Warner tako je rekao da se može očekivati da COVID-19 bude dugoročno od koristi disproporcionalno pogađajući starije. Na kritiku takvog pristupa je odgovorio da je očito smrt tragedija bez obzira na starost ali da je on pisao o ekonomiji, ne o ljudskoj tragediji.*
Bez bilo kakvih zaštitnih mjera pandemija preuzima oblik crvene linije dovodeći do velikog broja novih slučajeva i smrti, dok s mjerama javnog zdravstva kao što su zaključavanje (lockdowns) i socijalna izolacija vrh (plave) linije može biti moderiran.**
Javne politike trebaju ciljati ”ravnanju linije” uvodeći takve mjere.
*Michael Roberts: „It was the virus that did it”
** Pierre-Olivier Gourinchas, “Flattening the Pandemic and Recession Curves”
Galerija fotografija