Autorica: Katarina Peović
Kod histerije oko izbjeglica fascinantan je prevladavajući stav anti-imigranata da je sve u redu, da sa Zapadom nema većih problema, samo su izbjeglice došle na vrata - i to moramo riješiti. Izbjeglice i od rata i ekonomske izbjeglice (ako se to uopće može odvojiti) samo su simptom dubljih problema, a to nisu problemi "uređenog" Zapada kojem dolazi horda s Istoka već problem neracionalnog načina proizvodnje, divlje ekonomije Zapada koja ruši sve pred sobom jer joj cilj nije zadovoljavanje potreba već profit.
Bogatstvo Zapada uzrok je nejednakog ekonomskog razvoja - koji se voli tumačiti mentalitetom (mi smo slabije razvijeni jer smo manje poduzetni a Nijemci su razvijeni jer su oni jednostavno takvi). Akumulacija kapitala nije se zbivala u uvjetima jednakosti i slobodne tržišne utakmice već intenzivnog protekcionizma danas bogatih zemalja. Danas nejednaki razvoj predstavlja temelj bogatstva Zapada kojem odgovara tzv. "slobodna tržišna utakmica" dok onima koji su u podređenom položaju to uistinu onemogućava pravi razvoj.
Ksenofobija Zapada je licemjerna zbog najmanje 3 razloga:
1. Ksenofobija zapadne Evrope (u zemljama poput Britanije, Francuske, Nizozemske ili Njemačke) povijesno je licemjerna jer je riječ o kolonijalističkim zemljama, koje su godinama pljačkale Treći svijet i, među ostalim, na tome su se i obogatile i razvile. Imigracija danas je samo, među ostalim, posljedica kolonijalističke pljačke (i sadašnje neokolonijalističke ekonomske pljačke).
2. Ekonomije zapadnih zemalja - i Evrope i SAD-a - i danas ne bi mogle funkcionirati bez imigranata (koji često rade poslove koje domaći radnici ne žele raditi, u groznim uvjetima i za niske plaće). Jednoj Njemačkoj godišnje trebaju stotine tisuća novih radnika želi li da joj ekonomija i dalje raste, a te potrebe ne može namiriti niti sama, niti samo iz istočne Evrope. Stoga nije ni čudno da je Angela Merkel u ljeto 2015. pozvala sirijske izbjeglice u Njemačku. To nije bilo iz samilosti, kako se to pokušavalo prezentirati u javnosti, nego iz ekonomske potrebe.
3. Što se pak tiče ratnih izbjeglica, treba reći da je također licemjerno da Zapad negoduje zbog njih. Ratne izbjeglice iz Sirije i drugih zemalja itekako imaju veze s politikom zemalja u koje one bježe. Zapad je zbog svojih geopolitičkih i ekonomskih interesa, podržavao npr. rat u Siriji, da ne spominjemo kaos i bijedu koju su uzrokovale američka okupacija Afganistana (u kojoj kroz NATO sudjeluje i Hrvatska) i Iraka. U svemu tome sudjeluju i zapadne saveznice poput Turske, Saudijske Arabije, Izraela itd.
Problem globalnih migracija je uzrokovan nejednakošću koju postojeći sustav samo perpetuira, a ksenofobne priče samo služe toj ekonomiji kako se ne bi analitički i ekonomski posvetilo njezinim uzrocima. Rješenje ne može biti napadanje i protjerivanje imigranata već sistemska promjena i prekid s praksama nejednakog razvoja koje su temelj kapitalizma. Problem su političko-ekonomske elite koje su odgovorne za nejednaki razvoj, neracionalnu ekonomiju, a najslabiji čiji životi predstavljaju posljedicu takvih politika treba zaštititi i suočiti se s nejednakošću i potrebom za racionalnim načinom organizacije ekonomije. Proizvodnja za potrebe a ne profit jedina je u mogućnosti zaustaviti klimatske promjene i globalne migracije.
Uostalom, kada bi se nejednaki razvoj stavio u središte zanimanja, onda bi ksenofobnim Hrvatima pala priča u vodu, jer upravo taj način proizvodnje i nas smješta u podređeni položaj, pa je i naš problem upravo nejednaki razvoj, a ne neki navodno loš mentalitet, sklonost korupciji. Ne vidjeti da se demoniziranje izbjeglica zbiva na jednak način na koji se zbiva i demoniziranje i auto-demoniziranje Hrvata posebna je vrsta sljepila.
Ljudi koji dolaze pred vrata tvrđave Evrope (koju Zapad očekuje da brane psi čuvari, među kojima smo i mi) su prije ljudi, izbjeglice koje bježe pred ratom i neimaštinom - a ne imigranti. Sam naziv pokušava dehumanizirati ljude u nevolji i pretvoriti ih u demone koji žrtvuju svoju djecu. Isti narativ koristili su nacisti protiv Židova. Koliko je Hrvata izbjeglo od rata, jesu se zapravo željeli dočepati blagostanja? Ima li ovakva individualizacija krivnje ikakvi dublji smisao osim histerije koja koristi vladajućoj klasi kako bi opravdala apsolutno nehumane poteze? Pitali smo se kako su ljudi za vrijeme 2. svjetskog rata pristali na masovno ubijanje Židova, Roma, političkih neistomišljenika? Bojali smo se novog fašizma u Evropi?
Ako se borimo za demokratizaciju i za narodne politike, onda ne možemo biti protiv onih koji su isključeni iz te “Zapadne demokracije” samo zato jer nemaju važeće dokumente.
Nijedan čovjek ne može biti “ilegalan”! Sustav koji proizvodi nejednakost – treba i može.