Gotovo svi političari obitavaju i većinu budžeta (kojeg su dobili od naroda) ulažu u centralne i elitne dijelove grada. Tek ponekad, tek pokoji političar ukazat će se u nekom radničkom kvartu ili kvartu koji nije unutar pet kilometara od centra grada, i to u pravilu samo ako namirišu blizinu svjetla televizijskih kamera. Reklo bi se, daleko od očiju, daleko od srca.
Novca će uvijek biti za ušminkavanje centralnih dijelova grada, poput izgradnje već opjevanih fontana ili zabadanje bezbroj skupih i uglavnom beskorisnih stupića uz kolnike.
S druge strane, tipični tužni primjer nebrige za zagrebački kvart – Dubravu, ali i općenito kulturu u Zagrebu, ogleda se u nikad dovršenom Kulturnom centru Dubrava, koji je trebao, baš kao Sveučilišna bolnica u Novom Zagrebu, biti dio decentralizacije grada.
Inače, Dubrava je ogroman kvart sa 100.000 stanovnika, koji vapi za kulturnim, sportskim i općenito društvenim sadržajem. A nema gotovo ničega! Postoji tek javna ustanova za djelatnost kulture i obrazovanja Narodno sveučilište Dubrava, koje ima 33 radnika (koji se, naravno, proglašavaju prekomjernima) i ima izvrsne programe s obzirom na infrastrukturne uvjete.
Kulturni centar Dubrava, nikad završeni projekt koji je započet prije više od 30 godina, trebalo je odavno sanirati kako ne bi dalje propadao. Naravno, sa postojećom vlasti to se neće dogoditi. Vjerojatnije je da će jednog dana postati šoping centar.
No nije ovo priča samo o Dubravi, ovo je sveprisutna priča o namjernom izostanku brige o kulturi i ljudima i podređivanje javnog interesa privatnome (kapitalu). Onima koji imaju novca treba dati SVE – a narodu/radnicima NIŠTA! Tako se danas ponaša politika, nadajmo se ne zadugo!
