Dizzy Gillespie i Nikica Kalogjera, u Zagrebu 1956. godine (snimio Marshall Stearns)
Ova slika je inače sjajan primjer svakodnevne ideološke borbe koju često ne primjećujemo. Naime, Dizzy Gillespie se nije slučajno tada našao u Zagrebu, jer je eto bio na turneji. Njegov posjet je dio američke soft power politike kojom su namjeravali osvojiti srca i duše ljudi iza željezne zavjese i onih u novonastalim afričkim i azijskim državama.
SAD kao izrazito rasistička zemlja je imao problema sa svojim imidžom u svijetu, što je predstavljalo veliki problem u stvaranju odnosa sa državama koje su se oslobodile kolonijalizma i čiji stanovnici u pravilu nisu bili bijele boje kože. S druge strane Sovjetski Savez sa svojom proklamiranom politikom o jednakosti je tu imao veliku prednost. E sad, umjesto da SAD sredi stvari u svom dvorištu odlučili su se na drugi pristup. Odlučili su financirati turneje jazz glazbenika diljem svijeta. Iz dva razloga: 1. Gotovo svi jazz glazbenici su bili crnci - što je SAD trebalo predstaviti kao zemlju tolerancije koja se ponosi svojim crnim stanovništom; 2. Jazz je izvorno američki, čime se htjela pokazati superiornost njihove kulture.
Inače, nakon ovog koncerta američki ambasador je poslao telegram u Washington u kojem je napisao da je Gillespievo gostovanje uvelike olakšalo posao ambasadi.
Galerija fotografija