Iz Bruxellesa je u obliku Pregleda napretka u mjerama javnih politika za ispravljanje makroekonomskih neravnoteža, stigla ocjena Vladinih poteza. Na tragu te ocjene kretat će se i politike, od premijerovih odluka i poteza Vlade, do stava predsjednika/ce koji će se pretočiti i u sukreiranje vanjske politike, kao jedne od osnovnih zadaća predsjedničke funkcije.
Na što se ta ocjena i poziv na reforme zapravo odnosi? Odnosi se na:
- rezanje plaća u javnom sektoru (to se lijepo naziva „reformiranjem sustava javnih plaća”),
- poticanje duljeg radnog vijeka (u zemlji u kojoj je očekivano trajanje života oko tri godine kraće od prosjeka EU, a očekivano trajanje života u zdravlju nakon umirovljenja samo 5 godina, a u EU je čak 10 godina, a negdje i 17 godina);
- daljnju privatizaciju zdravstva (što se naziva „sređivanjem zdravstva” ili „smanjivanjem proračunskog rizika vezanog uz zdravstveni sustav”)
- „jačanje fiskalne odgovornosti”, znači rezanje rashoda i povećanje prihoda, ali u prvom redu smanjenje fiskalnih ili proračunskih deficita, što su sve eufemizmi za mjere štednje. One se odnose na smanjivanje socijalnih transfera, rezanje plaća, zamrzavanje plaća, nezapošljavanje novih kad stari idu u mirovinu, preraspoređivanje posla, odnosno više posla za postojeće radnike i veće opterećenje zaposlenih za istu plaću.
Hoće li ijedan kandidat/kinja za predsjedničku funkciju, iz prvog ili drugog kruga, ili koja opozicijska stranka nešto reći o toj ocjeni Bruxellesa? Hoće li se negativno prema njoj odrediti, jer ako ćemo slijediti te naputke narodnoj većini neće biti baš bolje?
Ne baš. Ne možemo očekivati niti od dvoje kandidata u drugom krugu izbora da se negativno odrede prema ocjeni Bruxellesa, svakako ne od vladajućih ali niti od opozicijskih stranaka. Zašto? Zato jer se svi odreda slažu s ocjenom Bruxellesa, a njihove bi politike samo slijedile ove naputke i famozne „reforme” na koje nas one pozivaju.
Ne možemo očekivati od onih koji misle nastaviti iste podaničke politike kakve se vode zadnjih 30 godina da mijenjaju život na bolje za narodnu većinu. Vizija demokratskog socijalizma 21. stoljeća predstavlja odgovor na ono što nam se zbiva, jer jedino korjenita promjena i autonomna politika prema zahtjevima Bruxellesa mogu značiti promjenu na bolje. Od postojećih struktura, kao niti od onih koji ovakvim „mjerama” plješću, ne možemo očekivati ništa dobro.
Za narodnu većinu, a ne bogatu manjinu!