Kao što je poznato, Radnička fronta je jedina direktnodemokratska stranka u Hrvatskoj. Što to znači? To znači da o svim važnim odlukama (ili odlukama koje članovi smatraju važnima) odlučuju, izravnim glasanjem nakon rasprave, svi članovi - a ne samo jedan predsjednik, predsjedništvo, glavni/središnji odbor ili sl.
Zašto smo tako organizirani? Ne iz nekakvih hipijevsko-karnevalskih povoda niti pomodnosti nego iz vrlo prozaičnih razloga. Ako je na vrhu neke organizacije samo jedna ili par osoba - one uvijek mogu skrenuti "s puta" (tj. odlutati od izvornog programa i onoga za što se zalaže većina organizacije), lako ih se može pritisnuti, ucijeniti, obrlatiti, potkupiti... Ništa od toga nije moguće ako bitne odluke donose svi članovi.
Dajmo konkretan primjer - 2015. je u Grčkoj Aleksis Cipras, kao predsjednik Sirize, sâm donio odluku, unatoč referendumu i stavovima većine članova Sirize, da će bezuvjetno kapitulirati pred EU. Jedini razlog zašto je to bilo moguće je to što je Siriza organizirana kao i sve druge (sistemske) stranke i što je predsjednik stranke (kao i Milanović, Karamarko, Vrdoljak, Sinčić ili Petrov) mogao donijeti bilo kakvu odluku - čak i onu protiv koje je većina Sirize i većina Grka. U RF-u je tako nešto jednostavno nemoguće.
Naravno, dirdem s druge strane ne znači da stalno svi o svemu odlučuju 50 puta dnevno niti da u RF-u ne postoji nikakva unutrašnja organizacija. RF se dijeli na radne grupe (RG-ove) koji se bave različitim poslovima (direktnim akcijama, medijima, birokracijom, međunarodnom suradnjom, programskim pitanjima, tehničkom podrškom, dizajnom, koordinacijom čitave organizacije na svakodnevnoj razini... po potrebi se osnivaju i novi RG-i), kao i na različite lokalne organizacije (LO-ove, npr. Zagreb, Pula, Split, Rijeka...). Svaki RG i svaki LO mogu donositi svoje odluke (opet glasanjem članova u njima) i to svakodnevno čine kada je riječ o odlukama nižega ranga, no svima im je nadređena Skupština (tj. svi članovi).