Slučaj varaždinskog psihijatra, u poslovnom svijetu zvanog Veterinar, uzdrmao je javnost i pokrenuo institucije da napokon počnu raditi svoj posao. Mediji su tome znatno pridonijeli. Redakcija RF zahvaljuje se na brojnim reakcijama na prethodni članak koje su nas ohrabrile da nastavimo s našim istraživanjem i izvještavanjem.

Prosvjed protiv zlostavljača

U Varaždinu je u 19. rujna održan protestni prosvjed Žena hrabrost – ne moraš trpjeti nasilje, prijavi zlostavljača!. Poruke koje su s Korza poslane reakcije su na brojne istupe ženskih žrtava psihijatra zlostavljača i simbolička su javna potpora onima koje se još nisu usudile prijaviti svoj slučaj. Nije slučajno što govornice i jedan govornik nisu odviše upućivali kritiku institucijama i vlasti koja je neefikasna i često nevoljna rješavati ovakve kriminalne slučajeve. To bi možda pokvarilo jedan vrlo emotivan doživljaj koji su brojni sudionici skupa doživjeli tog sunčanog subotnjeg prijepodneva; skup solidarnosti i ohrabrenja, po zamisli organizatorice Ksenije Krčar, varaždinske redateljice i feministkinje, koja je u uvodnom obraćanju naglasila potrebu veće individualne i društvene odgovornosti u slučajevima zlostavljanja žena.

Bez licence za rad

I dok je javnost sve uznemirenija razmjerom psihijatrovog pustošenja, nadležne institucije su prilično cool. Tako PU varaždinska dva tjedna ne reagira na prijavu protiv psihijatra. Javnost je također iznenađena viješću da je dotični premješten na novo radno mjesto, na palijativni odjel u Novi Marof, navodno na vlastiti zahtjev; ali, malo morgen! sklonjen je odlukom ravnatelja dr. Nenada Kudelića. Rad s teško oboljelim i umirućim ljudima bit će stimulativna pokora za kroćenje pohotnog jarca, smatrao je valjda pretpostavljeni, ali u ovakvim satiričnim igrokazima žrtvuje se jarac, doktore! A vi ste opet obrukali ustanovu i profesiju. Vaš zaposlenik zaslužio je, nakon svih tih godina prijava, presuda i skandala, dobiti nečasni vritnjak. Po vašem kriteriju - da je silovao medicinsku sestru valjda bi dobio bolovanje, a da je zapalio odjel morao bi na neplaćeni dopust. Jedini korisni zaključak iz cijele epizode s premještajem upućen je palijativcima u Marofu: pazite na svoje vitrine s lijekovima!

Novinari RF-a prvi su javno naveli upitnost psihijatrove formalne školske obrazovanosti, pa ne čudi da je potvrđeno da osumnjičenik nema položeni državni ispit što znači da nema licencu za rad. Nakon gimnazije i zanatske škole, iz kojih je izbačen zbog nemara i neposluha, jedva je dokončao poljoprivrednu školu u Vinici, odatle mu nadimak Veterinar, i kao takav upisao je iznimno zahtjevnu medicinu koju je, valjda, dokončao nakon deset godina studiranja. Prema tvrdnji svjedokinje, razočarane vjernice, uspio je uz pomoć činovnika s Kaptola. Ponavljamo apel za provjerom njegove diplome i iznova se pitamo: čime je zaslužio tolike blagoslove još u mladosti, ako ne i u dječaštvu? Jeftina trabunjanja o Freudu u svojim narko-erotskim seansama svjedoče jednako uvjerljivo o njegovoj inteligenciji kao i kvazi-tantrizam kojim je ponekad impresionirao žrtve. Njegova pisma i neki javni tekstovi otkrivaju poluobrazovanog i polupismenog manipulatora.

Impresivna potpora

Impresivna je potpora koju Veterinar uživa usred svih tih prosvjeda i medijskog satiranja: policija odugovlači s ispitivanjem, na poslu šef mu žmiri na oba oka, sud ga štiti od medijskih progona, obiteljska odvjetnica bdije danonoćno da netko ne zucne ime njezinoga štićenika Dragislava Ladečaka, ali ne bojte se, ne zove se tako. Na koncu ove časne liste aktivnih i pasivnih podupiratelja, Veterinarov ugled brani i jedino gradsko tiskovno glasilo Varaždinske vijesti. Ovaj nekada popularni list, koji je bio čitan u svakom domaćinstvu i održavao kakav- takav standard žurnalističke pismenosti i korektnosti, devastiran je financijskim i drugim malverzacijama, krivci još nisu u zatvoru, a sadašnji urednik Ivica Kruhoberec osramotio se zanavijek u očima sugrađana svojom antikampanjom u kojoj dopušta blaćenje bivše psihijatrove supruge s kojom je ovaj u sudskom sporu, dok sâm potpisuje nekoliko ljigavih i servilnih komentara, očito pisanih da se ugodi moćnim krugovima koji pošto - poto žele zataškati ovaj slučaj. Nakon svega logično je pitanje zašto je Veterinar toliko važan da ga brani cijela bulumenta vidljivih i nevidljivih zaštitnika. I to već dvadeset godina.

Odgovor na gornje pitanje je trostruk. Na prvoj razini, dvadesetak do sada registriranih slučajeva seksualnog napastovanja neće zasigurno proći bez sankcija za psihijatra, ali maksimalno liječenjem u Cenacolu. Na drugoj razini, utemeljene sumnje u Veterinarovo raspačavanje narkotičkih supstancija nekim varaždinskim uglednicima, zacijelo izazivaju nelagodu pa i nervozne reakcije poput onih kad ti padne diler. Na trećoj, umiješanost psihijatra i njegovog oca u seksualno usluživanje klera bit će vjerojatno potpuno ignorirano i prepušteno nebeskom sudu.

Na pomoći narkomanima

Prvi javni tragovi psihijatrova mešetarenja s psihoaktivnim suspstancijama otkriveni su u varaždinskoj bolnici nakon inspekcije nadležnog ministarstva, kada je ustanovljen manjak lijekova u skladištu, a tragovi malverzacija vodili su i u odjel psihijatrije. Ovdje se čini da se Veterinar lako uklopio u postojeći kaos u bolničkom evidentiranju. Novi tragovi vode nas u Odjel za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti gdje je dotični godinama bio na „ispomoći“ liječenim narkomanima. Prema iskazu anonimnog svjedoka, inače bivšeg ovisnika, psihijatar je pojedincima pripisivao veće količine lijekova od kojih bi oni dio zadržavali za svoju upotrebu, a ostatak su vraćali Veterinaru koji ih je potom dilao stalnim mušterijama. Još jedan predmet istrage mogao bi biti i psihijatrovo djelovanje u Centru za odgoj i obrazovanje Pahinsko kraj Ivanca gdje je ovaj donedavno radio.