Nakon što se u Gradskoj skupštini Grada Zagreba prilikom rasprave o Zagrebačkom inovacijskom centru usudio dovesti u pitanje „kult poduzetništva“, a koji zadnjih 30 godina gaji svako izdanje domaće kapitalističke diktature, naš član David Bilić izazvao je opće zgražanje Indexovih slobodnih mislilaca, internet trolova i Aljoše iz Večernje škole maskiranog u predsjednika poduzetničkog kartela. Ucjenjivač, čoban, vječni student i neradnik, blijeda kopija revolucionara s početka 20. stoljeća, samo su neki od korištenih epiteta. Prema tržišnim prvoborcima koji navodno nisu imali sreće da svoje poduzimačke pothvate razvijaju u toplini državnih jasala, civilizacijsko je dno osuđivati pomoć mladim ljudima koji su se odlučili izložiti slobodnom tržištu. Takvo je moraliziranje i psihologiziranje političko-ekonomskih ideja i stavova samo simptom ispraznosti i plitkosti ideologije koja se svodi na opravdavanje postojećeg stanja, veličanje onih koji su uspjeli i davanje lažne nade svima onima koji nisu. Poruka je nemojte se boriti za bolje uvjete na radnom mjestu već pokrenite svoj posao i izrabljujte kao što se vas izrabljuje. Uspjeh je, naravno, uvijek blizu, iza ugla, možete štampati natpise na majicama, dostavljati hamburgere na biciklima, a uz malo sreće i dobiti kredit HBOR-a od 500000 eura s 24 godine kao što je to dobio Mate Rimac, dečko iz garaže. Možete prodavati tariguz državnoj administraciji kao Saša Cvetojević, poslovni anđeo. Nemojte biti žrtva balkanskog mentaliteta opsjednutog posjedovanjem vlastitog doma, prodajte stan kao što je to učinio Nenad Bakić i pokrenite inovativni posao. Pritom naravno zanemarite da većina mladih danas nasljeđuje dugove, a za stan mora raditi 30 godina. Bilo kakva društvena okolnost i datost zanemarive su pred snagom volje poduzetnika. Osim kada treba platiti porez. Mirovinsko. Zdravstveno. Bolovanje. Zaposliti ženu koja planira imati dijete. U tim slučajevima ne možete protiv okoštale birokracije, pretjerane regulative, nepoduzetničkog mentaliteta.
Prigodno, sljedeći dan nakon govora Davida Bilića izbila je afera Janaf. Ono što se redovito u svim takvim aferama zanemaruje su upravo oni koji potkupljuju. Svi se zgražaju nad potkupljivim sabornicima, županima, načelnicima, svima je lako pokazati svoju buntovnost, kritičko razmišljanje i prezir prema postojećem društvenom stanju. Privatnici koji potkupljuju pritom ostaju netaknuti. Oni su ili kukolj u žitu ili žrtve natjerane u korupciju od strane pokvarenih moćnika. Privatnici kao klasa u javnom diskursu ostaju bezgrješni, poslovni anđeli, inovatori, vodeća snaga i vertikala u društvu. Impresivan popis takvih vertikala je svakako onaj osvajača nagrada Hrvatskog udruženja menadžera i poduzetnika. Popis je to ljudi s tolikim brojem optužnica i presuda da ga se ne bi posramio ni Zemunski klan. Na tom popisu nalazi se i Miroslav Petek koji je 2018. godine proglašen mladim menadžerom godine. Miroslav je Petek direktor Elektrocentra Petek, tvrtke kojoj se pogodovalo u aferi Janaf, i sin Krešimira Peteka, jednog od uhićenih u aferi. Njegov stariji brat Mario u prometnim je nesrećama usmrtio dvoje ljudi, a zbog čega je završio i u zatvoru. Ne sumnjamo da bi, da je imao malo više sreće u obijesnoj vožnji, i on bio ugledni član društva i putokaz u bolju budućnost. U doba kad su nastali, Krležini Glembayevi bili su znanstvena fantastika. Danas su realizam.
U intervjuu za poslovni.hr Miroslav Petek je 20. prosinca 2018. godine kao perspektivni mladi poduzetnik ovako opisao poduzetničku klimu u Hrvatskoj:
Što se trenutačnog stanja tiče, ovdje bih se svrstao u onih 16 posto prema istraživanju Hrvatske gospodarske komore iz prve polovice ove godine koji smatraju da je došlo do poboljšanja poduzetničke klime u Hrvatskoj. Premda se i dalje susrećemo s problemima kao što su učestale promjene propisa i krutost državnog aparata, u njemu su ipak vidljivi određeni, iako minimalni, pomaci. Porezna reforma donijela je određena pozitivna rasterećenja, međutim, ukupna dinamika provođenja reformi i dalje je prespora. U Hrvatskoj je vrlo izazovno biti poduzetnik.
Zaista suza suzu tjera pred izazovima s kojima se nosi Miroslav Petek. Jasno, neoliberalna bulumenta prepisivača floskula s američkih blogova šuti. Nema generalizacija o poduzetničkoj klasi, njihovoj iskvarenosti, lijenosti, štetnosti. Zauzeti su zgražanjem nad zaposlenicom FINE koja je na radnom mjestu čitala tračeve.
Poanta ovdje nije da su svi mladi ljudi koji koriste pomoć Zagrebačkog inovacijskog centra budući kriminalci. Poanta nije ni ta da su svi poduzetnici loši ljudi. Poanta je da „kult poduzetništva“ o kojem je govorio David Bilić zaista postoji i da veoma uspješno sprječava korjenitu kritiku društvene stvarnosti. Taj „kult poduzetništva„ dovodi do toga da kandidatkinja za predsjednicu SDP-a izjavljuje da je duboko uvjerena da SDP može provoditi lijeve i održive politike stavljajući ih u kontekst vremena u kojem su radnici ujedno i poduzetnici i obrnuto. Takva izjava ekonomski je pandan Tuđmanovih teza o pomirenju ustaša i partizana. Zašto ona ne izaziva jednak podsmijeh liberalne javnosti, lako je zaključiti.
Aljoša iz Večernje škole maskiran u predsjednika poduzetničkog kartela nazvao je Davida Bilića ucjenjivačem jer je David spomenuo njegovu tvrtku i smiješnu udrugu. Mi mu odgovaramo da ucjenjivanje provodi manjina kojoj i sam pripada, a koja stavlja većinu u poziciju u kojoj mogu biti ili izrabljivači ili izrabljivani.