Mnogi kažu "ne treba meni Greta govoriti gdje je problem". Istina, sve što je ona rekla znamo već dosta dugo. Ali u čemu je problem da ona to ipak kaže? Ukoliko je kapitalistička mašinerija do te mjere nezainteresirana za sadržaj onog što se govori, dokle god to donosi profit, nije li u interesu progresivnih snaga da se u tim medijima govori o klimatskim promjenama? Imamo li plan B? Da netko drugi govori? Trebamo li govoriti ali da se to ne prenosi putem mainstream medija? Jesu li svi koji govore putem tih medija automatski na strani problema, a ne rješenja?
Svaka globalna medijska pojava bit će meta kapitalističke kooptacije, no dok se ona razvija u svojoj emergentnoj fazi i dok je poruka koju prenosi progresivna – zašto ju ne podržati? Greta Thunberg je rekla kapitalistima šta ih ide: „Ljudi umiru. Čitavi ekosistemi kolabiraju. Na početku smo masovnog istrebljenja a jedino o čemu vi želite pričati su novci i bajke o vječnom ekonomskom rastu. Kako se usuđujete?” To je poruka o kojoj vrijedi razgovarati.
Bajke o vječnom rastu pokreću lažna rješenja – ta se rješenja zadržavaju ili na razini individualne krivnje (na svaku tonu kućanskog otpada dolazio 70 tona industrijskog [1]) ili tehnoloških rješenja zbog kojih ne moramo zamarati svoje glavice, jer znanost će sve riješiti. No ne baca se 25% hrane u svijetu (i oko 675 bilijuna litara vode potrebne za njen uzgoj) zato što ne postoji “tehnički” način da se ta hrana podijeli gladnima. Hranu se baca jer se njeno dijeljenje ne može uklopiti u zahtjeve profitne logike kapitalističkog društvenog uređenja.
Pokazalo se i da tržišni odgovori, temeljeni na raznim oblicima financijskog poticanja aktera unutar okvira istog onog tržišta koje probleme stvara, jednostavno ne mogu riješiti te iste probleme. Ukratko, ako i sve malverzacije na “zelenim tržištima” i stavimo po strani, ono što “uštedimo” kraćim tuširanjima i štednim žaruljama i kao potrošači, a posebno kao proizvođači, uložimo u novu potrošnju. Ako štednim žaruljama neki trgovački lanac uštedi milijune eura, ekonomska logika kapitalizma i slobodnog tržišta nalaže da ušteđena sredstva uloži u “širenje poslovanja”, odnosno izgradnju novih, dodatnih supermarketa, koji će trošiti još energije, u izradu i plasiranje još više reklama, kojima će nas nastojati uvjeriti da trošimo - još više.[2] U okviru kapitalističkog sustava nema učinkovitog načina da se dodatnim troškovima spriječi korporacije koje zagađuju jer one te troškove prebacuju na konzumente i/ili industriju koja zagađuje prebacuju u nerazvijene zemlje.
Dakle, Gretu kao i sve druge aktiviste i aktivistice treba podržavati dok govore da je problem upravo u načinu proizvodnje – u kapitalističkom načinu proizvodnje koji je neracionalan.
A tu nitko od dežurnih kritičara Grete Thunberg nema što za prigovoriti. Greta je upravo tim kapitalistima rekla da je za stanje stvari odgovoran - njihov interes.
Uvjerenje da se nekorumpirana osoba koja govori istinu ne može pojaviti, te da je svaka osoba koja je malo digla glavu u postojećim okvirima – lažnjak, samo potvrđuje stanje stvari. Ako je tako onda niti jedna pojedinka niti pojedinac ne mogu ništa napraviti, a svako tko uspije „prošvercati” pravu poruku sigurno je kolaborator i izdajica.
Korporacijskim moćnicima sigurno nije odgovarala izravna i beskompromisna kritika i prozivanje upravo njih kao izvora problema, bez obzira što takva kritika dolazi od jedne djevojčice – odgovore na ono što je rekla nismo čuli, jer ih nema. Progresivne snage zato ne bi trebale zajedno s konzervativcima zatrti poruku koja je na ovaj ili onaj način došla do naroda već bi trebale manje obraćati pažnju na formu, a isticati potrebu strukturalnih promjena načina proizvodnje - kao jedinog mogućeg načina na koji se globalno zatopljenje može usporiti – dakle držati raspravu u domeni sadržaja.
Poruka Grete Thunberg je važna i onda se mora pojaviti u novim i sve brojnijim oblicima, ona treba potaknuti već postojeća objašnjenja razloga zbog kojih liberalna ekologija ne rješava već perpetuira problem, ona treba podcrtati kako – bez korjenitih promjena (kapitalističkog) načina proizvodnje nema rješenja klimatskih promjena.
Greta je to rekla na jedan način...
"Dakle, ne možemo spasiti svijet igrajući prema pravilima, jer pravila se moraju promijeniti. Zato nismo došli ovdje kako bismo molili svjetske vođe da brinu za našu budućnost. Oni su nas ignorirali u prošlosti, a to će činiti i dalje. Došli smo ovdje da im kažemo da promjena dolazi, željeli oni to ili ne.”
...stvari se mogu reći i na malo izravniji način, krivac je – kapitalizam, promjene donosi – demokratski socijalizam, no Greta je na dobrom putu.
[1] Chris Williams, Ecology and Socialism, Haymarket Books, str. 134.
[2] Wikipedija: Jevons Paradox