Hvalisanje Billa Gatesa i drugih liberala oko smanjivanja siromaštva u svijetu vodi se kriterijem kako je siromašan onaj tko dnevno može potrošiti manje od 1.90 američkih dolara.
To je trenutno manje od 12.5 kuna, odnosno manje od 375 kuna mjesečno. Prema tom, već na prvi pogled jako upitnom kriteriju, "siromašno" je na cijeloj planeti tek 700 milijuna ljudi.
No, kako to, onda, da istovremeno UN uredno navodi da:
815 milijuna ljudi nema dovoljno kalorija da održi niti "minimalnu" ljudsku aktivnost;
1,5 milijardi nema stalnu prehranu, tj. nema dovoljno kalorija da održi "normalnu" ljudsku aktivnost;
a 2,1 milijardi je pothranjeno?
Kako može biti manje siromašnih od broja onih koji su gladni i pothranjeni?
Očito je da granica siromaštva realno jednostavno ne može biti iznos od 1.90$ dnevno. A ako je postavimo na realnu razinu, tada nažalost po sve nas, a posebno prvoborce kapitalizma, brojke ustvari govore o apsolutnom porastu globalnog siromaštva u odnosu na 80-e godine prošlog stoljeća, kao što pokazuje Hickelova analiza, pogotovo izuzmemo li "komunističku" Kinu.
* izvor: Jason Hickel: A Letter to Steven Pinker (and Bill Gates, for that matter) abour Global Poverty, https://www.jasonhickel.org/blog/2019/2/3/pinker-and-global-poverty, pristupljeno 20.6.2019.