Jedna od najbesmislenijih tvrdnja koje se provlače posvuda je ona da "više nema radnika". Ama kako nema radnika?
A od koga ste jutros kupili kruh u dućanu? Tko vozi taksi za Cammeo? Od koga ste kupili novine na kiosku? Tko je napisao članke u tim novinama? Ako završite u bolnici, tko tamo mijenja posteljinu i čisti WC-e? Grade li roboti nove zgrade po gradu? Voze li kamioni sami od sebe? Tko je vozio bus kojim ste prošli mjesec išli do Splita? Tko predaje njemački u školi stranih jezika vašoj kćeri? Tko vam je naplatio patike koje ste neki dan kupili u trgovini cipela? Tko vam se javio kad ste zvali na broj za pomoć jer vam je mobitel prošli tjedan nešto štekao? Tko radi u knjižari u kojoj ste prije desetak dana kupili knjige djetetu za školu? Tko radi u tiskari koja je te knjige tiskala? Tko je prevezao te knjige od tiskare do izdavača pa onda do knjižare? Tko podučava vaše dijete matematici u školi? Tko je dovezao i postavio pozornicu za koncert na kojem ste bili prošli mjesec na trgu? Održavaju li kompjuterski programi portale koje svaki dan čitate na internetu? Čiste li se ulice u vašem mjestu same od sebe? Tko poslužuje pića i hranu silnim (uglavnom stranim) turistima na našoj obali? Tko vam je jutros u kafiću napravio kavu i poslužio je?
Uostalom - od čega živite? Zar od bogatog nasljedstva ili zraka? Ne radite li i vi da biste mogli živjeti? Ne radi li većina nas (osim onih koji, na nesreću, ne mogu naći posao jer živimo u sistemu u kakvom živimo)?
To što možda ne vidite svaki dan oko sebe radnike u plavim trlišima i to što su u pljačkaškoj privatizaciji brojne tvornice uništene ne znači da radnika/ca više nema. Oni su svuda oko nas. Većina nas smo ili radnici (što će reći da živimo od svog rada i svoje plaće) ili smo, kao studenti, budući radnici, kao penzioneri bivši radnici, ili kao nezaposleni - nezaposleni radnici.
Radnik je radnik što god radio - predavao u školi stranih jezika ili kopao kanale. Fizički ili intelektualni posao - to ne mijenja puno na stvari. Radnici su radnici jer su prisiljeni prodavati svoju radnu snagu u zamjenu za plaću (tj. dio vrijednosti koju stvore), a ne po tome što imaju 45 godina, brkove i rade u plavoj radničkoj kuti u brodogradilištu. Radnik je i 29-ogodišnji hipster s dredovima koji prekarno radi kao konobar za 3000 kn - premda ne izgleda kao onaj tradicionalni brkajlija iz škvera. Nije li i onaj otkačeni panker koji danju radi za blagajnom ili slaže police u stranom trgovačkom lancu za crkavicu isto tako radnik premda noću luduje na pank koncertima?
Da, govori se puno o robotizaciji i ne bi bilo nimalo neočekivano da za par desetljeća roboti obavljaju možda i 50% poslova koje sada rade ljudi. No ta vremena još nisu došla. Većina nas smo radnici i radnici su svuda oko nas. A kada vremena robota i dođu - i tada ćemo se morati izboriti za svoja prava i bolje društvo (ako se dotad već ne izborimo). Ta će borba možda biti nešto drugačija, ali u suštini opet ista - protiv manjine bogatih na vrhu koji društvena bogatstva prisvajaju samo za sebe.