Do koje smo mjere svi indoktrinirani dominantnom kapitalističkom ideologijom se vidi po nekim komentarima o tome da radnici u kapitalističkim trgovačkim centrima moraju raditi po cijeli dan i praznicima.
Neki su komentatori, umjesto da kritiziraju kapitalističke parazite koji eksploatiraju radnike, napali kupce jer "da oni ne kupuju, ne bi ni ovi radili". Tu se, dakle, ne napada izravne krivce nego, zapravo, ostatak (većinom) radničke klase koji si je tobože sam kriv što nije solidaran.
Takav je pristup potpuno pogrešan i predstavlja liberalan način gledanja na stvari, gdje se krivica sa sistemske razine prebacuje na individualnu odgovornost. Ne gleda se više sistemska eksploatacija radnika nego se govori o "odgovornosti potrošača".
Problem je u tome što kapital beskrupulozno i nemilosrdno eksploatira radnike i u samom sistemu koji se temelji na privatnom profitu a ne općem dobru.
Na nama je da uspostavimo društvo u kojem to neće biti slučaj, a ne da krivicu s kapitalističkih korporacija prebacujemo na, recimo, desetogodišnjeg dječaka koji se šeta s prijateljima gradom na Dan antifašističke borbe pa, kad vidi da je dućan otvoren, uđe kupiti sladoled. On nije kriv za to što radnici moraju i tada raditi (uglavnom bez izbora) umjesto da su sa svojim obiteljima ili prijateljima – isto kao što nije kriva ni majka radnica koja, kada vidi da su dućani otvoreni, ode kupiti kruh i mlijeko za svoju djecu.
Protivnik je samo jedan – onaj na vrhu. Dok to ne shvatimo, nemamo ga nikakve šanse pobijediti.