Da se situacija u svijetu poboljšava tvrde Svjetska banka (SB), UN-ova Milenijska kampanja (koja se povodi za SB) i vlade bogatih država. No to je zapravo statistička prevara.
Priča ide ovako: SB je 2000. uvidjela da će uz međunarodnu granicu siromaštva od 1$ dnevno (utvrđenoj 1990) ispasti da je od 1987. do 2000. broj siromašnih narastao s 1,2 mlrd na 1,5 mlrd (što bi bio katastrofalan PR za SB i njihove programe strukturnih reformi koje su provodili u Africi itd. i tobože razvijali siromašne ekonomije). Pa su umjesto 1,02$ (po paritetu kupovne moći iz 1985) dnevno potpuno proizvoljno odredili novu granicu – 1,08$ dnevno (po paritetu kupovne moći iz 1993), što je, uračunavši inflaciju, u realnim okvirima bilo zapravo manje. S tom promjenom je ispalo da se broj siromašnih smanjio. Međunarodnu granicu siromaštva su opet promijenili 2005. na 1,25$ (po paritetu kupovne moći iz 2005), što je opet u realnim okvirima zapravo manje, i opet su se brojevi preko noći promijenili nabolje.
S tim da je i ta granica od 1,25$ nerealna jer u mnogim državama i ako imate toliko (pa niste siromašni službeno) s tim ne možete preživjeti. Probajte u Hrvatskoj npr. preživjeti s 10-ak kuna dnevno, tj. 300 kn mjesečno. Zar netko tko ima npr. 305 kn mjesečno stvarno nije siromašan?
Neki ekonomisti stoga tvrde da bi realna granica siromaštva trebala biti na 2,5$, 5$ ili čak 10$ dnevno. 10$ dnevno vam je 70-ak kuna dnevno, tj. oko 2.100kn mjesečno. Ljudi koji u Hrvatskoj imaju toliko – kao i u mnogim drugim zemljama – sigurno nisu ne-siromašni. A čim se poveća ta granica, makar i samo na 2,5$, onda već ispada da je broj siromašnih oko 3,1mlrd ljudi – skoro pola čovječanstva. A s 10$ dnevno siromašno ispada 5,1 mlrd ljudi, odnosno skoro 80% ljudi na svijetu.
Autor: Drago Markiša