Prema Prijedlogu zakona o izmjenama Zakona o šumama, P.Z. br. 8 navodno zbog umanjivanja utjecaja COVID-19 na hrvatsko gospodarstvo predlaže se smanjenje stope po kojoj se obračunava naknada za općekorisne funkcije šuma za 10% i oslobođenje od plaćanja naknade za pravne i fizičke osobe koje su obveznici plaćanja naknade za općekorisne funkcije šuma, a čiji prihod je manji od 7,5 milijuna kuna ostvarenih prihoda odnosno primitaka (što znači da se smanjuje broj privrednih subjekata obuhvaćenih ovom naknadom kojom su bili obuhvaćeni oni s prihodom višim od 3 milijuna kuna). Ukupno očekivani manjak u proračunu će zbog toga biti 33 milijuna kuna.
Prvo nema projekcija kako će takvo minimalno „rasterećenje” pomoći poduzetnicima. Drugo nema projekcija posljedica na djelatnosti poput razminiranja, vatrogastva i drugih općekorisnih funkcija šuma. Zakonom o procjeni učinaka propisa predviđeno je da se prethodnom procjenom utvrde izravni učinci akta koji se predlaže.
Smanjuje se samo da bi se poduzetnicima išlo na ruku – i to retorički, jer je jasno da tako skromna sredstva nikome neće biti od pomoći. Poduzetnici su plaćali naknadu od 0,0265% od ukupnog prihoda i to samo oni iznad 3 milijuna kuna prihoda (sada će biti 7,5mli).
No u izvješću jasno stoji da će se tako smanjiti aktivnosti vezane uz razminiranje, vatrogasnu djelatnost i gospodarenje šumama i to u situaciji u kojoj već sada imamo zbog nelogičnosti u planu razminiranja određeno manje površina za razminiranje od potrebnog, tako da je već 70 pirotehničara dobilo otkaze, a otkazi se spremaju za još 100 ljudi.
Istina je da HŠ ne posluju racionalno, ali to ne može biti opravdanje za oduzimanje sredstava, ako je riječ o neracionalnom poslovanju – onda je potrebno racionalizirati to poslovanje. Umjesto davanja sitniša malim i srednjim poduzetnicima koji nemaju snagu podnijeti teret privrednog oporavka – trebalo bi, kako to mnogi ekonomisti upozoravaju, pokrenuti motore rasta – velika poduzeća i njihove male satelite. Samo veliki privredni subjekti mogu nas učiniti konkurentnima na EU tržištu i to oni koji imaju multiplicirajuće učinke – industrije koje na sebe vuku druge industrije. Drvna industrija bi svakako mogla biti jedna od njih, ali HŠ umjesto da sudjeluju u njezinom oporavku klijentelistički i neracionalno prodaju drvenu građu. No upravo dobit HŽ i prihodi od poreza mogu uz pomoć državnih subvencija i nadzora pokrenuti takve transformacije.
Sva porezna rasterećenja – a njih je u Marićevim reformama bilo za sada 4 a sprema se peta idu za tim da što manje poslovnih subjekata obuhvate porezima, istovremeno se prigovara da se prazni državna blagajna – i nikome ne pada na pamet u Vladi da je to dvoje povezano.
Prof. Bićanić za takvu sljepoću kaže – podaci kojima vlada potkrepljuje svoje poteze navodnih „rasterećenja” su takvi da bolje da nisu ponuđeni jer nema nikakvih dokaza da su porezne promjene utjecale na ekonomski rast. S druge strane, konzistentno se pogoduje određenim skupinama. Tako se samo povećavaju nejednakosti u korist kapitala a na štetu radnika.
Pitali smo ministricu poljoprivrede Mariju Vučković zašto se ide u ukidanje naknade bez procjene učinaka – dobili smo odgovor da je to zbog hitnosti zbog COVID-19 krize, a da će procjene učinaka biti dostupne za dvije godine. Promišljene politike ipak prije rade procjene a onda donose mjere.