Autor/ica: Radnička fronta
Ranije važećim Zakonom o strancima (Narodne novine, broj: 130/11, 74/13, 69/17, 46/18 i 53/20) bio je propisan sustav utvrđivanja godišnje kvote za izdavanje dozvola za boravak i rad za zapošljavanje državljana trećih zemalja koji je donosila Vlada Republike Hrvatske za iduću godinu, a na prijedlog ministarstva nadležnog za rad.
Novim sustavom izdavanja dozvola za boravak i rad na temelju tzv. „testa tržišta rada” i mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 2021. godine omogućila se liberalizacija uvoza strane radne snage, zapošljavanje državljana trećih zemalja ali ne samo u deficitarnim zanimanjima već, prema želji domaćih poslodavaca i u svim sektorima u kojima poslodavci traže još jeftiniju radnu snagu. Test tržišta rada, uveden kao zamjena za kvotni sustav zapošljavanja, u praksi se pokazao kao pro-form korak u proceduri koji omogućuje da se strani radnici uvoze bez kontrole i stvarne potrebe čak i za zanimanja koja nisu deficitarna. U onim zanimanjima koja su deficitarna ne provodi se niti test tržišta rada.
Zakonom iz 2021. predviđeno je, a zatim i usvojeno da se više neće utvrđivati godišnja kvota dozvola za zapošljavanje stranaca, a poslodavci će se moći za pronalaženje radne snage obratiti Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, koji će im izdati mišljenje za zapošljavanje stranaca. Navodni “nedostatak radnika” lako je rješiv povećanjem cijene radne snage, dizanjem ionako niskih plaća u Hrvatskoj, dok ovako zakonski osmišljena i provedena liberalizacija uvoza radne snage znači stagniranje plaća i rušenje cijene radne snage. Prema podacima Eurostata prosječna cijena sata rada u Hrvatskoj u 2022. godini iznosila je 12,1 euro, u Europskoj uniji 30,5 eura, dok je u eurozoni iznosila 34,3 eura. Znači u Hrvatskoj je prosječna cijena sata rada, dakle, tri puta niža!
Svake godine broj izdanih dozvola raste - 2021. godine izdano ih je 48.455.; 2022. godine 109.241; da bi 2023. bilo izdano 160.445 dozvola.
VRAĆANJE KVOTA
Dio prijedloga Radničke fronte je sažet u izmjenama i dopunama Zakona o strancima koje smo uputili prema Vladi 20. travnja 2023. godine, a okosnica tih prijedloga je vraćanje kvota, određivanje minimalnih uvjeta rada, smještaja stranih radnika i izbjegavanje snižavanja cijene radne snage.
Radnička fronta je pokrenula i peticiju za vraćanje kvota za zapošljavanje stranih radnika, koju možete potpisati ovdje.
Vraćanje kvota nužan je korak prema zadržavanju dostojanstva radništva. Kvote zahtijevaju pravi “test tržišta rada”, koji treba provoditi resorno ministarstvo, a Vlada treba s brojem navodno “potrebnih” radnika izaći svake godine pred hrvatsku javnost.
Za razliku od današnjeg pro-forma tzv. testa tržišta rada – kvote su prvi korak prema sprečavanju poslodavaca da radnike uvoze uz izuzetno loše uvjete rada – od plaća do smještaja. Naime, sadašnje stanje omogućava poslodavcu da izda oglas za posao, zahtjeva rad u izuzetno lošim uvjetima, koje, ako domaći radnik neće prihvatiti, poslodavac ima prava uvesti stranog radnika koji je prisiljen prihvatiti takve uvjete rada.
Radnička fronta je jedina stranka u RH koja traži vraćanje kvota. Već smo 2020. godine (!) upozoravali na ovaj problem!
PITANJE KVOTA JE PITANJE DOSTOJANSTVA RADNIKA
Ovako zamišljen tzv. ”test tržišta rada” već su u e-savjetovanju pri donošenju prethodnih izmjena i dopuna Zakona o strancima negativnim ocijenili sindikati, kao i nakon prvog čitanja Zakona. Isticalo se već onda da test tržišta rada predstavlja najslabiju kariku predloženih izmjena i dopuna Zakona i predviđenog sustava zapošljavanja jer iako poslodavci i dalje formalno imaju obvezu navodno "nedostajuće” radnike tražiti prije svega u domaćim radnicima kroz posredovanje HZZ-a, to je izmjenama i dopunama Zakona iz 2021. godine pretvoreno u čistu formu.
Kvotni sustav bi, čak i s ovakvom ili bilo kojom neoliberalnom Vladom, koliko-toliko održavao mogućnost dizanja cijene rada, jer kvote moraju biti jasno utvrđene. Vlade će takve kvote morati javno obrazložiti - a javnost će imati mogućnosti postaviti pitanja. Kvote zato znače ograničavanje mogućnosti da poslodavac do kraja snižava cijenu rada računajući s radnom snagom iz trećih zemalja, koja je spremna raditi za niže plaće od domaćih radnika. Ako ponudi uvjete koji ne odgovaraju domaćem radniku, poslodavac će, u slučaju ograničenih kvota, biti prisiljen podići cijenu radne snage i zaposliti domaćeg radnika.
U dvije godine, od kad su izglasane izmjene Zakona o strancima koje su ukinule kvote - pokazalo se kako je upravo taj korak bio ključan. Liberalizacija uvoza radne snage desila se na štetu domaćih radnika, osobito u zanimanjima koja nisu bila deficitarna na tržištu rada (primjerice dostavljači, vozači), a gdje su poslodavci posegnuli za ovom metodom snižavanja cijene radne snage uvozom stranih radnika. Strane radnike poslodavci često putem agregatora i agencija dovode u robovlasničke radne uvjete, a često je na djelu i trgovina ljudima.
Takvu ocjenu potvrđuje izvješće pučke pravobraniteljice koje za 2022. godinu utvrđuje porast stranih radnika koji često nisu upoznati s pravima iz radnog odnosa, mogućnostima sindikalnog organiziranja, kao ni pravima i obvezama reguliranima Zakonom o strancima. Stranci, državljani trećih zemalja često rade bez dozvole, ne isplaćuju im se plaće, poslodavci ne vode evidenciju o rasporedu radnog vremena, te je čest nezakonit i neplaćen prekovremeni rad. Kako upozorava pravobraniteljica stranci glavnom nisu upoznati s načinima zaštite prava iz radnog odnosa (zbog nepoznavanja hrvatskog, nerijetko i engleskog jezika). Najčešće su zapošljavani putem agencija za posredovanje kao jeftinija radna snaga u uslužnim djelatnostima, graditeljstvu i poljoprivredi. Pravobraniteljica je izdala naputak Državnom inspektoratu da pojača nadzor nad zakonitostima zapošljavanja i rada te uvjete u kojima rade državljani trećih zemalja.
ILEGALNI RADNICI
S porastom broja zapošljavanja stranih radnika raste i broj ilegalnih radnika. Prema podacima DIRH-a, u 2022. je za poslodavce radilo čak 526 državljana trećih zemalja protivno Zakonu o strancima, što je 169 više nego 2021. godine. Dakle, riječ je o porastu za više od 47% na godišnjoj razini. Skoro dva puta više ilegalnih radnika u samo jednoj godini! Do povrede prava dolazi i jer je sve veći broj radnika iz azijskih zemalja kojima je i jezična barijera prepreka pri osiguravanju prava. Iako najveći broj radnika i dalje čine stanovnici iz bivše Jugoslavije (Srbi, Bosanci, Kosovari i Makedonci) i susjednih zemalja (Albanci), broj radnika iz azijskih zemalja se kontinuirano povećava.
PLAĆA U VISINI PROSJEČNE PLAĆE U BRANŠI
U svojem prijedlogu također smo tražili plaću u visini prosječne plaće u branši u kojoj je strani radnik zaposlen. Ova mjera bi osigurala da se spriječi tzv. damping cijena radne snage. Razlog ekstenzivnog iseljavanja mladih ljudi nestaje ako se podignu plaće. Domaća radna snaga koja odlazi iste poslove obavljati u bogate EU zemlje, potaknut će se za ostanak kod kuće.
Znatno povećanje plaća jedini je način i da se radnici koji su iselili vrate u Hrvatsku. Čak je 17,6% radnosposobnog stanovništva iselilo. EU prosjek je tek 3,3%! Također postoji najmanje 400.000 tisuća radnosposobnih stanovnika u HR koji nisu ekonomski aktivni. 100.000 nezaposlenih je iluzorna brojka, a njome vladajući pravdaju navodnu potrebu za uvozom stranih radnika.
Poslodavac se prilikom davanja ponude o plaći radnika, dužan držati samo odredaba Zakona o minimalnoj plaći („Narodne novine”, broj 118/18 i 120/21). Iako Zakonom o radu nije propisana obveza poslodavca da radniku ponudi plaću određene visine sukladno službenim statističkim izvještajima o kretanju plaća, već postoji mogućnost ugovaranja u iznosu koji predstavlja snižavanje cijene radne snage jer je za isti posao domaći radnik ostvario puno višu prosječnu plaću.
KOLEKTIVNI UGOVORI
Iznimno člankom 3. stavkom 2. Zakona o minimalnoj plaći propisano je kako se minimalnom plaćom smatra i najmanji iznos mjesečne bruto plaće prema složenosti poslova za puno radno vrijeme ugovoren kolektivnim ugovorom čija je primjena proširena sukladno općem propisu o radu. No obzirom da je premreženost kolektivnim ugovorima daleko ispod preporučenih 70-80% te u nas iznosi tek 40%, u privatnom sektoru tek 20% ovu odredbu ne možemo smatrati provedivom.
Uvjet za zapošljavanje stranih radnika trebao bi zato biti postojanje kolektivnog ugovora u određenoj branši u kojoj se želi zaposliti stranog radnika. Istina je da je u Republici Hrvatskoj trenutno proširena primjena dva kolektivna ugovora odnosno Kolektivni ugovor ugostiteljstva („Narodne novine", broj 50/22) i Kolektivni ugovor za graditeljstvo („Narodne novine", broj 94/22), te da su svi poslodavci na koje je primjena ovih kolektivnih ugovora proširena, ako su registrirani za obavljanje barem jedne od djelatnosti koje se nalaze unutar područja Nacionalne klasifikacije djelatnosti 2007. — NKD 2007. na koji je kolektivni ugovor proširen, obvezni isplatiti minimalnu plaću prema kolektivnom ugovoru ili odgovaraju za prekršaj. Istina je da je najveći broj radnih dozvola izdan u sektoru graditeljstva i ugostiteljstva, koji imaju kolektivne ugovore – no tu strani radnici čine skoro 30% od ukupnog broja osiguranika (29% osiguranika u sektoru građevine čine strani radnici, 27% u ugostiteljstvu). Strani radnici teško ostvaruju svoja prava.
Riječ je o uglavnom niskim plaćama, pa i s primjenom kolektivnih ugovora. Osim toga u drugim sektorima – kao što je prijevoz, dostava i slično – nema reguliranog kolektivnog ugovora stoga je u ovim sektorima cijena radne snage rapidno pala, čemu svjedoči i četiri prosvjeda vozača dostavljača digitalnih platformi (inicijativa Re-Wolt) od siječnja do svibnja 2023. godine. Radnici su tražili dizanje cijene rada i ukidanje tzv. agregatora – posredničkih firmi koje su bile odgovorne za snižavanje uvjeta rada i loše uvjete rada stranih radnika. Stoga bi uvjet za zapošljavanje stranih radnika trebao biti i postojanje kolektivnih ugovora - što bi pospješilo i donošenje kolektivnih ugovora, kojih je u Hrvatskoj značajno ispod prosjeka EU.
PRAVILNIK - PRAVILA ZA SMJEŠTAJ I UVJETE RADA
Dodatno – trebalo bi primijeniti pravilnik za smještaj sezonaca koji zahtjeva 14m2 po radniku, 6 radnika najviše u jednom prostoru, definira higijenske uvjete, uvjete grijanja - kako se poslodavcima ne bi omogućilo, što je sada slučaj, da radnike smještaju u neprimjerenim uvjetima i tako ostvaruju dodatni profit (što domaće radnike također stavlja u podređenu poziciju). Nije rijetkost, a mediji su prenosili takve slučajeve, da su radnici smješteni u bijednim uvjetima ili/i da radnici u jutarnjim satima rade na građevini da bi u popodnevnim satima vozili dostave.
Također, osim što plaća ne bi smjela biti manja od minimalca, ne bi se smjelo od plaće oduzimati troškove najma vozila ili uračunavati pretjerani troškovi smještaja. Naime radnici znaju izdvajati 30% od plaće za smještaj, a imali smo prilike čuti da im se uzimalo i do 1000 eura za sve troškove, ukupno i do 70% za sve troškove, dok ranici rade za 500 eura.
BORAVIŠNA DOZVOLA
Jedan od najvećih problema jest da se boravišna dozvola vezuje uz poslodavca što je praktički robovlasnički odnos poslodavca prema radniku. Jer ako radnik ne može napustiti poslodavca a ne biti deportiran, to je uistinu robovlasnički odnos. Imali smo primjer radnika iz Indije koji je dobio otkaz, što je u njegovom slučaju značilo ne samo da je isključen s platforme, već i da je ostao bez smještaja i da mu prijeti deportacija. Otkaz je od platforme dobio jer je na kišni dan, vozeći dostave - pao s motora! Pri tome se ozlijedio, no umjesto da dobije plaćeno bolovanje, jednostavno ga je digitalna platforma Glovo isključila, a agregator – otjerao.
Dozvola za boravak i rad mora se regulirati na način da se boravišnu dozvolu ne vezuje uz poslodavca što je određeno i u samom obrascu zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad - gdje je potrebno upisati poslodavca. Potrebno je, prije svega, izmijeniti Pravilnik o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj gdje se u više članaka navodi da dozvola za boravak i rad sadrži podatke poslodavca. (Primjerice članak 32., stavak 7.)
IZMJENA ZOR-A - DIGITALNE PLATFORME I AGREGATORI
U Hrvatskoj je Vlada donijela Zakon o radu u kojemu je platformama omogućeno nešto što nije omogućeno nigdje u EU – platforme se riješilo bilo kakve odgovornosti za radnika ako su radnici zaposleni preko posrednika (tzv. agregatora). Na taj način su se platforme, koje diljem Evrope gube sporove protiv radnika, zbog neljudskih radnih uvjeta, u Hrvatskoj osigurale na način na koji im to nije omogućeno nigdje u EU.
U Hrvatskoj je izmjenama Zakona o strancima i Zakona o radu omogućeno brzo bogaćenje putem novih agencija i agregatora koje vode i neki od sinova istaknutih HDZ-ovaca i HSLS-ovaca – poznato je da firmu za uvoz stranih radnika imaju i Karamarkov sin i sin državnog tajnika u ministarstvu unutarnjih poslova Žarka Katića, upravo čovjeka koji je u Saboru zdušno branio 2020. godine izmjene i dopune Zakona o strancima i tvrdio kritičarima da one neće dovesti do loših radnih uvjeta za domaće i strane radnike. Jedan od tih vlasnika je i suvlasnik firme Ikasan, Danijel Lovrić, koja dovodi strance koji voze isključio za restorane Todorićevog sina, a koji je, partner članice uprave Wolta, Lucije Grubišić, što mu je priskrbilo povlaštenu poziciju. Vlasnik Ikasana, pak, poznat je po tome da ne plaća svoje radnike i da otvara i zatvara firme kako bi izbjegao plaćanje plaća i porez državi.
INSPEKTORAT RADA
Naravno, ključ je i u povećavanju nadzora inspektorata rada, no dok u Zagrebu imamo tek 22 inspektora rada, ne možemo očekivati ozbiljniji nadzor. U veljači 2022. godine u Saboru smo od glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića dobili odgovor na pitanje “koliko je nadzora u 2022. učinjeno” – odgovor je bio tek 92 nadzora, utvrđeno je 64 prekršaja i izrečeno je samo 5 upravnih mjera. Nakon rasprave u Saboru i nekoliko prosvjeda radnika dostavljača - državni inspektori su izašli na teren, ali samo zato da bi zaustavljali radnike dostavljače i tražili od njih sanitarnu knjižicu i tzv. higijenski minimum.
U Saboru je državni inspektor izjavio da je 2023. napravljeno 259 nadzora, dignuto 42 optužna prijedloga i 9 prekršajnih naloga. No samo jedan agregator - Meta Mate zapošljava 300 radnika od kojih su dvije trećine stranci. Među tih 259 su i svi ti “nadzori” gdje se tražilo od radnika sanitarne knjižice.
Postavlja se i pitanje mnogih neprijavljenih radnika. 2023. godine je nađeno 590 neprijavljenih domaćih i 526 radnika iz trećih zemalja (BiH, SR, Kosovo, Nepal, Filipini). No jasno je da nema nikakvog nadzora niti kontrole. Bilo bi potrebno nakon godinu dana što je izdana radna dozvola radniku iz trećih zemalja da se poslodavcu postavi pitanje - gdje je taj radnik - zašto mu nije produžena dozvola? Inače strani radnici često odlaze u druge zemlje, koje im nude bolje plaće ili bolje uvjete života i/ili rada. Rješenje bi bilo da se omogući makar godinu dana prilagodbe ako radnik dobije otkaz.
Također uvjet zapošljavanja morao bi biti poznavanje jezika ili osiguravanje tečaja učenja jezika (kao u Portugalu). Uz to, agregatorima odgovara da radnici “bježe” u druge zemlje jer često uzimaju proviziju od onih koji dolaze. Mnogi radnici su potvrdili da su platili da dođu raditi u RH.
EU PARLAMENT, DIREKTIVE, LJEVICA
Digitalne platforme su nakon RF-ovih prijedloga u Saboru i nakon 4 prosvjeda odlučile povući svoju odluku da se radnici mogu zapošljavati samo preko posrednika-agregatora, te se sada, kao i u drugim zemljama mogu zapošljavati i izravno za platformu ili preko vlastitog obrta. No ta odredba može se vratiti kada god to platforme odluče, jer im je Vlada omogućila da se Zakonom o radu platforme oslobode odgovornosti ako je radnik zaposlen putem posrednika. Tražili smo od EU parlamentaraca i EU sindikata da reagiraju. Održan je i sastanak s njemačkom zastupnicom Die Linke kojoj smo izložili ovaj problem.
Španjolska koja je predsjedavala EU obećala je riješiti zakonski rad digitalnih platformi, što se nije desilo. Krajem 2022. Evropski parlament je izglasao Direktivu o poboljšanju radnih uvjeta platformskog rada. Naglasak je upravo na tome da se radnici smatraju zaposlenicima platformi i da one budu odgovorne za njih. Komisija procjenjuje da aktivnosti koje bi se poduzele kao reakcije na uređivanje rada platformi mogu dovesti do toga da se 1.7 do 4 milijuna ljudi reklasificira kao zaposlenike platformi.