Autor: Drago Markiša
Često smo skloni samo se narugati onima koji se boje cijepljenja ili ne cijepe svoju djecu. I to je donekle razumljivo - cijepljenje djece je stvarno jedno od vrhunskih dostignuća moderne medicine i znanosti.
Međutim, problem je, pogledamo li ga politički, zapravo puno kompleksniji. Naime, razina nepovjerenja među ljudima u (političko-ekonomski) sistem je ogromna. Većina ljudi ne zna ispravno artikulirati to nepovjerenje i protivljenje tom sistemu (među ostalim i zato što je ljevica jako slaba, a suvremeni prekarni uvjeti života većini ostavljaju vrlo malo vremena za informiranje) i onda nije ni čudo da dosta tog organskog nepovjerenja završava u potpuno krivim kanalima* - teorijama zavjere. Razina povjerenja prema sistemu je često toliko mala da mnogi ne vjeruju čak ni dobrim stvarima koje danas postoje - npr. javnom zdravstvu (u kakvom god obliku i pod kolikim god pritiskom kapitala ono danas bilo) ili sistemu cijepljenja djece.
Pritom ipak treba imati na umu jednu bitnu stvar. Mi živimo u sistemu koji se zove kapitalizam - sistemu u kojem se ekonomska djelatnost odvija dominantno na tržištu s ciljem da se ostvari privatni profit. Međutim, koncept javnog zdravstva, unutar kojega se odvija i cijepljenje, zapravo nije kapitalistički koncept. Javno zdravsto, kakvo god ono bilo, u načelu polazi od principa (koliko god to bilo nesavršeno u praksi i koliko god se to u praksi namjerno pokušavalo uništiti) da se onaj koji je bolestan mora i izliječiti (po mogućnosti potpuno besplatno za krajnjeg korisnika). Kapitalistički bi princip bio - ako si bolestan, plati za liječenje. Ako nemaš novca - umri.
U tom je smislu zapravo javno zdravstvo, pa onda i sistem cijepljenja djece, zapravo na neki način element socijalizma unutar kapitalističkog sistema. O tome treba voditi računa kada se u njega sumnja.
___________
* S tim možemo usporediti npr. problem zapadnog imperijalizma na Bliskom istoku, otpor kojemu se danas uglavnom kanalizira kroz potpuno pogrešan ventil radikalnog islamizma.