S nadolaskom lokalnih izbora zaredale su i različite Mostove medijske inicijative - uglavnom one koje je lako najaviti i provesti, a mogle bi biti medijski atraktivne. Pa je tako, nakon prijedloga izmjena Ustava što se tiče biranja ustavnih sudaca Roberta Podolnjaka, Božo Petrov najavio da će se zakonski omogućiti otvaranje Državnog arhiva, odnosno da će se građu prije 22. prosinca 1990. godine učiniti javno dostupnom.
Iako je tu riječ o prozirnom populizmu jer su arhivi do 1987. već ionako otvoreni (s obzirom na zakon o automatskom otvaranju javnosti svih dokumenata starijih od 30 godina), Radnička fronta smatra da nema razloga da se išta u povijesti skriva te pozdravlja ideju otvaranja ovih arhiva. Dapače, predložili bismo da se istovremeno otvore i svih arhivi do 2000. godine, kako bi se moglo vidjeti i što se tada događalo - primjerice, kako su privatizirana bivša društvena poduzeća, tko je dobivao menadžerske kredite, kako su izgledali kontakti Tuđmana i Miloševića, kako se HDZ obračunavao s HOS-om, tko je kriv za ubojstva Josipa Reihl-Kira, Milana Krivokuće, Milana Levara, kako je točno pao Vukovar i zašto je pretučen bio Mile Dedaković Jastreb, kako su i zašto paljene i dizane u zrak kuće pripadnika srpske manjine i izvan ratnih zona, tko je poticao i organizirao političke kampanje protiv protivnika režima, tko je prisluškivao novinare itd.
Naravno, nismo naivni pa da ne znamo zašto se najavljuje samo ovo prvo, a ne i ovo drugo - riječ je o još jednom pokušaju da se, osim dobivanja jeftinih predizbornih bodova na desnici, udarom na bivšu Jugoslaviju i njezin sistem u korijenu spriječi bilo kakva današnja artikulacija ideje za socijalnom pravdom i boljim društvom jer će se zastupnike takvih ideja onda tim lakše moći proglasiti Jugoslavenima i komunistima.
Povjesničar Hrvoje Klasić je u svom komentaru dobro istakao da nije siguran da će svi oni koji zazivaju lustraciju "biti sretni kad vide što su sve hrvatski komunistički političari uspjeli učiniti na području modernizacije, industrijalizacije, zdravstva, školstva, odnosno kada javnost vidi da su hrvatski komunistički političari u većini slučajeva učinili puno više od svojih demokratski izabranih nasljednika".
Mi bismo tome dodali još ovo - nadamo se da će naši povjesničari nakon otvaranja svih arhiva istražiti i sljedeće fenomene. Vrijeme je da se jednom za svagda razjasni je li i prije 22.12.1990. bilo tajkuna, kopanja po smeću, redova u pučkim kuhinjama, deložacija, blokiranja računa, neplaćenih prekovremenih, zlostavljanja radnika na poslu, ovolike nezaposlenosti i zaduženosti, ovoliko beskućnika, ovoliko mladih nezaposlenih, jesu li se prodavale državne naftne kompanije uz proviziju, je li bilo napada na izborena prava žena i manjinskih skupina itd.?
Također, smatramo da je konačno došlo i vrijeme da nam povjesničari objasne čudne institucije iz prošlosti kao što su radnička odmarališta (praktički besplatno ljetovanje), društveni stanovi (trećina Hrvatske je živjela u stanovima koje su dobili bez zaduživanja na 30 godina u privatnim bankama), bolnice bez plaćanja participacija, fakulteti bez školarina, glasanje radnika o potezima i planovima svog poduzeća na radnim mjestima i sl. s obzirom da današnjoj mladosti uopće nije jasno što je to i ne vjeruju da je to ikada postojalo. Kao što teško da itko može povjerovati i u informacije da nam je BDP još uvijek manji nego u 1980-ima ili da su, prema istraživanjima Josipa Tice s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, realne plaće po kupovnoj moći 1978. godine bile za čitavih 27% veće nego 2015. godine.
O brojnim manama i nedostacima bivše države, kojih je svakako itekako bilo i koje se može i treba kritizirati (npr. nedovoljna sloboda govora i političkog organiziranja, politički progoni protivnika režima, kult ličnosti, autokracija itd.), svakodnevno slušamo u većini medija - nadamo se da će se nakon moguće otvaranja ovih arhiva možda nešto više početi govoriti i o ovim drugim stranama SFRJ o kojima mlade generacije u većini medija teško mogu dobiti ikakvu informaciju.
U prošlost se niti možemo niti trebamo vraćati, ali od prošlosti bismo svakako trebali učiti, kako bismo znali izgraditi bolje i pravednije društvo za sve nas, umjesto da, kao sada, živimo u distopiji - iz pozicije koje nam jedno davno društvo s ogromnim manama zapravo iz mnogih perspektiva izgleda kao čista znanstvena fantastika.