Piše: Hrvoje Štefan
Grad Rijeka poskupio je prekjučer cijenu vode, nakon drastičnog poskupljenja usluga Čistoće, poskupljenja najamnine gradskih stanova, odugovlačenja s potpisivanjem kolektivnog ugovora s radnicima Grada Rijeke. Grad Rijeka je u deficitu od preko 200 milijuna kuna, prebija dugove sa državom prepisujući joj u vlasništvo nekretnine. Autotrolejevi autobusi stalno se kvare jer je bivši direktor Željko Smojver dobio u nalog da štedi jer treba novaca za EPK.
Na promotivni spot EPK 2020 od tri minute potrošilo se preko pola miliona kuna javnih novaca, spot koji treba predstaviti Rijeku i riječku kulturu. Navedeni spot jedan je od rijetkih koji na youtube kanalu ima više dislajkova nego lajkova, a od skoro 600 komentara ispod spota debela većina je negativnih. Gradonačelnik, kako sam i najavio, takav je obim prevladavajuće negativnih reakcija ocijenio kao uspjeh, za njega je važno da spot izaziva reakcije. Redatelj spota Dalibor Matanić, kome je isplaćen nepoznat iznos zasigurno velikog honorara, svima kojima se spot ne sviđa ili smatraju da je promašen javno poručuje da su neuke seljačine.
Negativnih reakcija na svaki budući potez ekipe zadužene za provođenje projekta EPK 2020 siguran sam da će biti sve više. Naime, progresivna kultura i kulturni projekti po definiciji ne mogu biti u funkciji apologije vlastodržaca, već moraju kritički reflektirati o društvenim odnosima (u ovom slučaju u lokalnom kontekstu) i razlozima ekonomskog i socijalnog propadanja. Ako to čine, ako toj potrebnoj kritičkoj ulozi odgovorno pristupaju, tada neminovno moraju dovoditi u pitanje iracionalnost, nepravednost i nedemokratičnost lokalnih struktura moći i njihovih nositelja, kao i njihovu ulogu u neupitnom trendu ekonomskog i socijalnog propadanja Rijeke.
No, umjesto kritičke uloge u dekonstrukciji lokalnih struktura moći, projekt EPK 2020 služi prije svega promociji lokalne vlasti i gradonačelnikovog navodno zadnjeg, petog mandata. Da je apologetika lokalnih vlastodržaca i gradonačelnika temeljni cilj projekta EPK 2020, jasno ukazuje činjenica da je gradonačelnik uvijek u prvim redovima promocije svakog koraka u okviru projekta EPK 2020. Kritički i nepotkupljeni kulturni i umjetnički projekti zasigurno bi 'žuljali' lokalne strukture, dok se u apologetskim osjećaju ugodno i opušteno. Tom Gotovac je svojim performansima kritički udarao na uvriježene norme pa je tadašnja partija zabranjivala njegove filmove, a danas se gradonačelnik uslikava u prvim redovima izložbe u čast Toma Gotovca, na otvorenju nove zgrade Muzeja moderne i suvremene umjetnosti.
Iza tog apologetskog karaktera projekta EPK 2020 kriju se konkretni materijalni interesi njegovih nositelja. U Rijeci je sve manje posla i radnih mjesta, pogotovo u domeni kulture i umjetnosti, pa je projekt EPK 2020 jedna od rijetkih prilika da se ljudi sa kulturno-umjetničke scene zaposle i da dobiju nekakve honorare (talijanski grad Matera kao evropska prijestonica kulture za ovu, 2019 godinu, ima zaposlenih 10 ljudi, a riječka tvrtka EPK 2020 već zapošljava nekih 50-tak, a u planu je još povećanje za duplo). Osobno mi je potpuno razumljiva potreba ljudi za zaposlenjem odnosno novcem, ali ako time pristaju biti dio apologetske mašinerije koja treba legitimirati gradonačelnikov zadnji mandat kao krunu njegove političke karijere umjesto da kritički i beskompromisno reflektiraju o razlozima propadanja Rijeke, tada je udovoljavanje toj razumljivoj potrebi za zaposlenjem i novcem, potpuno kompromitirajuće i u funkciji je daljnjeg propadanja Rijeke i riječke kulture.
I dokle god akteri sa riječke kulturno-umjetničke scene, ali i novinari i članovi sveučilišta, budu pacificirani i upregnuti u stvaranje slike Rijeke koja neće žuljati lokalne strukture, koja će trošiti basnoslovne cifre na honorare i plaće pojedinaca (Matanić, Ćosić, Višnić) dok grad nastavlja propadati i trošak tog propadanja sve više prebacuje na leđa građana, negativne reakcije na svaki novi potez u okviru projekta EPK 2020 biti će posve opravdane.