Na kompleksu nogometnih terena Rujevica trenira i natjecateljske utakmice igra nogometni klub Rijeka. Taj kompleks je izgrađen 2015. godine i predstavljen je kao trening kamp na kojem će se privremeno igrati službene utakmice kluba dok se ne izgradi novi stadion na Kantridi kako je privatni vlasnik najavio da će učiniti. Nogometni klub Rijeka je u većinskom privatnom vlasništvu tajkuna Damira Miškovića čija tvrtka je ujedno investitor i vlasnik nogometnog kompleksa na Rujevici.
Puno ljudi navija za Rijeku, a nogometni klub Rijeka je simbol grada, no ono na što želimo upozoriti jest odnos grada i privatnog investitora, odnosno način financiranja sporta i sportskih aktivnosti od strane javne vlasti u Gradu Rijeci. Temeljni cilj javnog financiranja sporta bi trebao, prema nama iz Radničke fronte, biti da se što većem broju ljudi osiguraju uvjeti za bavljenje sportom, prije svega rekreativnim i amaterskim. Profesionalni i komercijalno usmjereni nogometni klubovi se financiraju od prodaje igrača, prodaje ulaznica, od marketinga, od domaćih i međunarodnih nogometnih udruženja – HNS, UEFA, a profesionalni igrači za hrvatske prilike ili prilike prosječnog radnika zarađuju basnoslovne cifre.
Rujevica je primjer problematičnog odnosa Grada prema sportu. Grad je naime, s nogometnim klubom Rijeka, odnosno tvrtkom Stadion Kantrida d.o.o. početkom 2020. godine sklopio ugovor kojim će se privatnom vlasniku kompenzirati dug za komunalni doprinos u iznosu od 9 milijuna kuna. Prema proračunu za 2020. godinu i planiranim proračunima za 2021. i 2022. godinu Grad Rijeka će od tvrtke Stadion Kantrida d.o.o. zakupiti terene na Rujevici odnosno prebiti trogodišnji zakup sa dugom tvrtke Stadiona Kantrida d.o.o., kao vlasnikom kompleksa na Rujevici.
To s ostalim sredstvima koje privatni nogometni klub Rijeka dobiva od javnih sredstava svake godine znači da na taj klub otpada gotovo jedna četvrtina ionako skromnih i sve manjih izdvajanja za javne potrebe u sportu Grada Rijeke.
Iz grada pravdaju taj privilegirani tretman jednog privatnog nogometnog kluba time da će postojeće terene HNK Rijeka od 2020. moći koristiti i drugi klubovi, čija je infrastruktura nedostatna ili neadekvatna, ali i da je to potrebno zbog omladinskih sekcija nogometnog kluba Rijeka. Grad navodi da će pored mlađih sekcija HNK Rijeke terene koristiti i tri druga kluba (Lokomotiva, Zamet, ŽNK Rijeka) no ukupno samo do 200 sati godišnje.
No, ukoliko je zakup terena bio potreban zbog osiguravanja uvjeta za treniranje omladinskih sekcija HNK Rijeke, postavlja se pitanje gdje su do 2020. godine trenirale te „mlađe kategorije sportaša” HNK Rijeka za koje je prema pojašnjenju gradonačelnika zakupom osigurano do 1600 sati godišnje? Nisu li trenirali upravo tamo gdje će trenirati i od sada? Ostaje pitanje, ukoliko nije adekvatna infrastruktura tri nogometna kluba koji će sada dobiti priliku treniranja na Rujevici,, kako zakup opravdavaju u Gradu, zašto se 9 milijuna kuna komunalnog doprinosa nije naplatilo od vlasnika Rujevice i usmjerilo u poboljšanje sportske infrastrukture tih klubova?
U Rijeci ukupno oko 12.000 djece trenira u raznim klubovima i sportovima, prema tome, ako bismo ravnomjerno rasporedili iznos koji javna vlast izdvaja na HNK Rijeku, u tom klubu bi trebala trenirati negdje četvrtina ukupnog broja djece, dakle oko 3.000 djece. Svima je jasno da je taj broj više desetaka puta manji, čime postaje jasno da je HNK Rijeka privilegirani klub i u odnosu na druge nogometne klubove ali i u odnosu na druge sportove u Rijeci. Takav privilegirani tretman nije opravdan ako je riječ o javnim sredstavima jer time manja raspoloživa sredstva za druge klubove i sportove koji nisu komercijalno usmjereni, čime se ne ispunjavaju uvjeti da se veći broj ljudi i posebno djece bavi sportom.
Važnost amaterskog i rekreativnog bavljenja sportom jasna je ako uzmemo u obzir da Hrvatska ima sve veći problem s debljinom i pretilošću stanovništva, da 35% djece ima prekomjernu tjelesnu masu i debljinu, te da smo prema statistici među prvih pet evropskih zemalja s tim problemom. U kontekstu toga, problematičan je odnos grada Rijeke prema sportu, jer iz godine u godinu smanjuje budžet za sport, odnosno javne potrebe u sportu, a pri tome je još problematičnija raspodjela tih sve manjih izdvajanja za sport.
Dakle, umjesto forsiranja profesionalnog sporta gdje su profesionalni igrači gladijatori, a ostali pasivni promatrači spektakla na tribinama ili pred televizorom, potreban nam je sport za sve!