An open letter to the Turkish Embassy in Croatia 

Od 13. veljače 2016. Republika Turska pokrenula je niz napada na vojne položaje sirijskih Kurda (točnije na Jedinice narodne obrane – YPG) u sjevernoj Siriji, naročito na zračnu vojnu bazu Menagh koju su kurdske snage oslobodile 10. veljače od terorističke Fronte al-Nusra, povezane s al-Qa'idom. Nadalje, i Turska i Saudijska Arabija poduzele su konkretne mjere kako bi pripremile kopnenu invaziju na sjevernu SirijuTurska gomilanjem vojnih snaga na granici, a Saudijska Arabija dostavom vojne opreme u turske vojne baze. Istovremeno, Turska vodi i strahoviti rat protiv Kurda u jugoistočnoj Turskoj, uz strašna razaranja i ubojstva.

Rastužuje naglo pogoršanje stanja u Siriji; no takva je turska taktika konstanta u Sirijskom građanskom ratu. Posljednjih nekoliko godina podjele i licemjerje bili su značajke turske politike. Njen je primarni cilj u regiji zaustaviti kurdsko napredovanje, dok je sekundarni ukloniti Bašara al-Asada s vlasti. Kako bi ta dva cilja ostvarila, Turska neće prezati ni od čega.

Turski rat protiv Kurdâ seže u kasne '70-e, vrijeme gerilske aktivnosti PKK-a (Kurdske radničke partije) u jugoistočnoj Turskoj, čiji je cilj bio uspostava barem kurdske autonomije, a po mogućnosti i kurdske države koja bi obuhvaćala dijelove Turske, Sirije, Iraka i Irana gdje Kurdi čine većinsko stanovništvo.  Kurdi su najveća svjetska nacija bez države, iako im je ona bila obećana, makar djelomično, Mirovnim ugovorom u Sèvresu po završetku Prvog svjetskog rata. U svojoj su se modernoj borbi za nacionalnu državu koristili raznim gerilskim i terorističkim taktikama, a turski je odgovor bio cjelokupno uništenje imovine i očit nehaj prema civilnim stradanjima.

Iako su PKK i Turska bile uključene u mirovni proces od 2013. do 2015., u kojem se PKK obvezala na potpuni prestanak  gerilskih aktivnosti u Turskoj, taj je proces obustavljen kada je Turska ostala po strani, dozvolivši tako "Islamskoj državi" uništenje kurdsko-sirijskog  grada Kobanea, blizu turske granice. Situacija u Turskoj naglo se pogoršala brojnim kurdskim pobunama na koje je Turska odgovorila vojnom silom – bombardiranjem snaga PKK-a u Turskoj i u Iraku. Sirijski su Kurdi predvođeni YPG-om uspjeli odvratiti borce "Islamske države" i otada su najučinkovitija demokratska snaga u borbi protiv Daeša. S druge strane, uznemirena kurdskim napredovanjem u Siriji i pogođena sve većim pobunama turskih Kurda, Turska je počela pomagati islamističke frakcije i snage "Islamske države" u Siriji. Turski dužnosnici opetovano su odbacivali takve tvrdnje, no u znanstvenom radu Davida L. Phillipsa sa sveučilišta Columbia, potkrijepljenog dugačkim nizom izvora, dokazano je da je Turska opskrbljivala ISIL vojnom opremom i pružala usluge prijevoza, obuke te logističku potporu, borcima ISIL-a pružala zdravstvenu skrb, kupnjom nafte podržavala ISIL i pomagala mu u bitci za Kobane protiv sirijskokurdskih snaga.

S obzirom na tursko stajalište da ni pod koju cijenu neće dozvoliti autonomni kurdski teritorij u Siriji (najvjerojatnije iz straha da bi takav teritorij bio moralni, diplomatski, vojni i logistički poticaj Kurdima u Turskoj), njihova umiješanost u najnovije događaje u Siriji nije nimalo neočekivana. Turski napad na najprogresivniju snagu u Sirijskom građanskom ratu, djelomično koordiniran s islamističkom terorističkom skupinom Ahrar al-Šam, sramotna je eskalacija napetosti tek nekoliko dana nakon što je Kurdima onemogućeno sudjelovanje u mirovnom procesu. U vremenu kada cijeli svijet očekuje od  regije da se ujedini u borbi protiv "Islamske države", Turska i dalje nemilosrdno ratuje protiv snage koja je najviše doprinijela zaustavljanju ISIL-ovog napredovanja. Takva besramna, sebična politika potkopavanja demokracije i pomaganja terorizma mora biti zaustavljena.

Radnička fronta 

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?