Ljudi se često iščuđavaju odakle onih čuvenih 30-ak posto ljudi koji glasaju HDZ te zovu ljude ovcama, glasače budalama, mazohistima i sl. Pa ipak, situacija je nešto jednostavnija. Glasači HDZ-a, iako ima i takvih, u načelu nisu sirotinja koja od HDZ-ove politike trpi, ali ipak iz gluposti i neznanja glasa za njih. Niti je to većina stanovništva u Hrvatskoj - jer riječ je ipak o 30-ak posto od onih cca 50-ak posto koji iziđu na izbore, dakle o oko 15% glasača (ne svih stanovnika!), što je ipak velika manjina (ali manjina itekako dovoljno za ostanak na vlasti).

Tko su, dakle, ti glasači koji održavaju HDZ na vlasti? Krenimo redom, to su:

a) podobni „poduzetnici“ (kapitalisti) koji dobivaju poslove od države i lokalnih vlasti (preko HDZ-a)
b) zaposlenici po općinama, javnim poduzećima i sl. (koji su dobili posao preko HDZ-a)
c) ratni veterani i njihove udruge (kojima je HDZ omogućio velike penzije)
d) obitelji onih iz a-b-c

Ukratko, riječ je prije svega o ljudima koji su itekako interesno povezani s HDZ-om, čija mjesečna primanja itekako imaju veze s HDZ-om i koji se potencijalno jako boje da bez njih ne ostanu.

Naravno, ima i nešto čisto ideoloških desničara koji su povjerovali u „domoljubnu“ maglu, koju HDZ već desetljećima prodaje, ili im je takva obiteljska pozadina (did ustaša i slično), ali to je zapravo zanemarivo u ukupnom broju. Uglavnom se radi o kombinaciji džepa i pounutrenog nacionalizma, kojim dotični sami sebi opravdavaju situaciju u kojoj jesu i pridaju joj neki značaj, nesvjesno sami od sebe skrivajući činjenicu da su u klijentelističkom odnosu.

A čitav taj odnos nije nastao sam od sebe ili slučajno nego u vrlo specifičnim odnosima - u situaciji socijalnog i ekonomskog rasapa nakon raspada Jugoslavije, gdje su se mnogi zatekli bez posla nakon povratka s fronte (pa su neki rado, jer nisu imali druge, uzeli veteransku penziju, a s njom često i pripadajuću ideologiju i stranačku vjernost stranci koja im je to omogućila - iako mnogi veterani niti imaju penzije, niti su HDZ-ovi profesionalni stranački vojnici), kapitalisti su shvatili da su profiti na ekonomskoj periferiji niski i da je teško raditi ako nemaš veze kod države i lokalnih vlasti i ne dobivaš od njih poslove, dok su drugi shvatili da je sve manje posla te su u situaciji ogromne nezaposlenosti bili prisiljeni tražiti poslove preko stranačkih i osobnih veza (što je često vodilo stranačkoj odanosti u strahu za očuvanjem tih pozicija, katkad i realno nepotrebnih).

Ukratko, takav je klijentelistički odnos nastao ne zbog nekakve "zloće u ljudima", nego iz realnih socijalno-ekonomskih odnosa u 1990-ima, nastalih nakon promjene vlasti 1990, na kojima je, u kontekstu agresivne nacionalističke politike u Srbiji i svjetskih događaja, na izborima, manjinom glasova [1], pobijedio HDZ (pogonjen resursima Udbe i ustaške emigracije).

Ivan Grljušić

[1] https://www.radnickafronta.hr/citaonica/clanci/896-kako-smo-glasali-1990?fbclid=IwAR08Yzlh58F1JbRxBPv6ySYfwP0lFcWt-wstjaQ5C1U2LmTzAakjE9qRPsE

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?

×

Greška

[OSYouTube] Alledia framework not found