Riječ "populizam", kao i neki drugi često upotrebljavani termini, koristi se u različitim značenjima. U doba krize je to etiketa koja se prišiva i lijevim i desnim opcijama koje odudaraju od političkog mainstreama, kako je on dosad izgledao - onoga što možemo zvati "ekstremnim centrom".
Nazvati koga populistom, znači reći da on govori stvari koje zvuče lijepo na prvi pogled, ali su zapravo nemoguće i nerealne. Takva etiketa, kad se prišiva progresivnim pokretima, dobro korelira poznatoj uzrečici Margaret Thatcher da alternativa ne postoji. Dakle, moguća je samo jedna ekonomska politika (neoliberalna, prokapitalistička), sve ostalo je nerealni populizam.
Međutim, populizam ne mora nužno imati negativno značenje, niti ga se trebamo tek tako, a priori, odricati. Ako se radi o političkim zahtjevima i potezima koji su popularni, koje ljudi žele čuti, a koji idu u korist većine društva - što je u tome loše?
Zar je loše ako se netko npr. zalaže za sigurnost radnih mjesta umjesto stalnog kršenja i snižavanja radničkih prava? Zar je problem u tome što su zahtjevi za javnim, za krajnjeg korisnika besplatnim i svima dostupnim zdravstvom i školstvom popularni? Pa naravno da su popularni kad je riječ o nečemu zdravorazumskom, što ide u korist većini društva.
Populizam, ukratko - mislimo li pritom na obraćanje narodu narodnim jezikom i zastupanje ideja koje idu tom istom narodu u korist - nije ništa loše. Ako se populističkom retorikom obraćamo radnoj većini, zalažući se za stvari koje nikome ne bi trebale biti sporne (kao što su radnička prava, svima dostupno zdravstvo i školstvo ili pravo svih nad krov nad glavom) - što je tu problem?
Zar bismo se trebali obraćati najbogatijima, krupnom kapitalu, političko-ekonomskim elitama, tajkunima da ne bismo bili populisti? Zar bismo trebali govoriti da bogati moraju biti još bogatiji - sve da nas ne bi okrstili populistima?
Naravno, populizam sam po sebi nije ni dobar ni loš. Obraćanje narodu narodskim jezikom i iznošenje popularnih ideja nije ni dobro ni loše samo po sebi - kakav će populizam biti ovisi o tome o kakvim se idejama radi.
Radi li se o idejama koje idu u korist radnoj većini - da, dapače, populizam je tu i više nego dobrodošao. No radi li se o idejama koje ne teže pravom rješavanju distopije u kojoj živimo, nego zapravo žele obraniti status quo tražeći dežurne krivce u Drugome (Srbima, Jugoslavenima, izbjeglicama, migrantima, ne-"domoljubima"...) - onda to nije dobro. No problematičan u tom slučaju nije populizam sam po sebi, nego ideje koje se njime izriču.
Zaključno, nema smisla osuđivati "populizam" kao takav. Populizam može biti i dobar i loš - ovisno o tome kakve se ideje njime promiču. Ako se populistički iznose i promoviraju progresivne ideje - koje idu u korist većine društva i žele mijenjati društvo na bolje - onda je populizam dobar. Ako se populistički iznose nazadne i profašističke ideje - koje žele očuvati sistem kakav jest ili ga učiniti još gorim - onda je populizam loš.