Autorica: Margaret Kimberley
Francuski zakon zahtijeva da vozači imaju žute prsluke (gilets jaunes) u svojim vozilima. Oni su sigurnosna mjera koja osigurava vidljivost svakome tko se nađe u prometnoj nesreći ili opasnosti. U činu vrhunske ironije, tisuće francuskih muškaraca i žena nosi žute prsluke kao simbol kojim poručuju predsjedniku Emmanuelu Macronu da ih više neće gaziti.
Francuska je odavno poznata po svojoj socijalnoj sigurnosti i po snažnim radničkim pokretima. Poznata je i volja Francuza da izađu na ulice* kad god su im ugroženi uvjeti života. No, čak ni oni ne mogu zaustaviti predatore svjetskog neoliberalizma.
Macron je bio izbor za 1% Francuske. Oligarsi su htjeli i dobili drugog Obamu, mladog, karizmatičnog tipa koji će im služiti pod maskom nade i promjene. Macron nije razočarao svoje pokrovitelje dok je rezao poreze na bogatstvo i propisivao poreze na gorivo, navodno se boreći protiv klimatskih promjena. Čak je i čuveni francuski javni zdravstveni sistem postepeno privatiziran, a ljudi naviknuti na velikodušne državne beneficije počeli su uviđati početak amerikanizacije zdravstvenog sustava.
Uvijek je dobro kada se ljudi pobune protiv neoliberalizma i siromaštva. Kao i u SAD-u, francuske banke su otkupljene, no ljudi nisu dobili ništa osim rezova javnih servisa i beneficija. Određena količina ovakvih rezova je svakako motiv za pobunu.
To ne znači da je ovaj pokret u potpunosti ljevičarski. Rasizam koji toliko dugo prožima francusko društvo nije nestao. Kada francuska policija ubija, ubija ne-bijele ljude koji im uzvraćaju, kao u pobunama 2005. ili recentnijim u srpnju ove godine*. Francuska nije oličenje ljevičarske vrline.
Također, francuska vanjska politika i dalje je očito u službi imperijalizma koji tlači ljude diljem svijeta. Macron možda ne dijeli lekcije Afrikancima koji su još uvijek pod čizmom francuske ekonomije i vojske, no pridružio se napadima na Siriju. Njegov prethodnik, Nicolas Sarkozy, uzeo je milijune dolara Gaddafiju, a zatim pomogao u njegovom smaknuću. Takvo licemjerje se može opisati jedino kao kriminal, a taj ‘mentalitet’ i dalje je prisutan u francuskoj državi.
Unatoč ozbiljnim nedostacima francuske politike, narod progovara prilično jasno. Neće prihvatiti neoliberalnu pljačku bez borbe. Ne bore se samo protiv Macronove domaće politike, već progovaraju i o drugim problemima, kao što je članstvo u Evropskoj uniji. EU je sredstvo kojim se olakšava kapitalistima da ‘sele’ svoj kapital, pa onda zahtijevaju ‘mjere štednje’ od članica. Siromašne zemlje poput Grčke bile se žrtve takve igre EU-a i financijske krize koja je 2008. buknula diljem svijeta. Bogatije države poput Njemačke i Francuske nisu imale milosti i prisilile su Grčku da rasproda svoja javna dobra i oslabi svoj sustav socijalne zaštite.
Pojava prosvjeda žutih prsluka nije iznenađenje. Evropljani obično idu na izbore kako bi pokušali pobijediti i donijeti promjenu, no bez uspjeha. Grčka Syriza je govorila glasno, ali nije rekla ništa, kao i španjolski Podemos. Lažni evropski ljevičari nisu imali hrabrosti za borbu. Zato su ne-izborne formacije i metode tako važne. Kada sistem ne daje odgovor, ljudi moraju progovoriti.
Nitko ne zna u kojem smjeru ide ovaj pokret. Nadajmo se da će ljevica shvatiti da mora biti dosljedna kada se radi o stavovima koje zastupa i pomoći ljudima da dobiju ono što trebaju. Francuska je nekada imala snažne lijeve partije. No, posljednji socijalistički predsjednik Francois Hollande stvorio je temelje Macronu svojim mjerama štednje, koje su rezultirale povećanim siromaštvom i beskućništvom.
Ono što je započelo kao bijes na nejednakost, otvorilo je vrata širim protestima za mirovine i dostupnost visokog obrazovanja. Bijes je stvaran. Nitko ne bi trebao vjerovati korporativnim medijima ili neoliberalima u SAD-u koji šire trope o zlim Rusima i optužuju Putina da potpiruje prosvjede**. Iste te laži pomogle su da Macron dođe na vlast i moramo ih bez zadrške odbaciti. Amerikanci iz prosvjeda u Francuskoj trebaju prikupljati znanje o tome kako da prosvjede organiziraju ovdje.
Čak i u ovom stanju degradacije, francuska socijalna država je daleko superiornija američkom modelu. Žuti prsluci trebali bi biti inspiracija za 99% ljudi s ove strane Atlantika. SAD ima povijest gušenja prosvjeda i policijskog nasilja koje svake godine ubije 1000 ljudi. Naravno, neće biti moguće odgovoriti na isti način kao što to čine Francuzi, no pobuna je bolno potrebna.
https://blackagendareport.com/fr_french_workers_show_how_to…
https://www.france24.com/…/20180706-france-third-night-unre…
https://www.bloomberg.com/…/pro-russia-social-media-takes-a…
Prevela: Sanja Kovačević