Nakon što se sastao s novom Upravom i NO Uljanika, gradonačelnik Pule i predsjednik IDS-a, Boris Miletić ničim izazvan obrušio se još jednom na one koji već godinu dana ustrajno, dosljedno, često samozatajno, ali uvijek iskreno pružaju podršku radnicima Uljanika, na one koji su izgradili ogromnu mrežu solidarnosti prema radničkoj borbi i pripomogli osvijestiti zajednicu o važnosti opstanka brodogradnje.

Pa tako kaže: ""Oni imaju pravo štrajkati i na taj način iskazati svoje nezadovoljstvo. Što se tiče nereda i bilo kakve eskalacije revolta, mogu slobodno reći da to možda priželjkuju isključivo marginalne političke opcije koje žele ušićariti pokoji politički poen, radnici Uljanika sigurno ne."

Manji problem je licemjernost situacije da o skupljanju “političkih poena” lekcije ikome drži Boris Miletić, školski primjer političkog manekena iza kojeg stoje armije profesionalaca skuuuupo plaćenih da uberu svaki mogući “jeftini” politički poen. Trenutno je puno veći problem što isti taj maneken obučen u skupo odijelo besramno tvrdi da baš on zna što gladni radnici u trlišima žele. Pa ide i toliko daleko da u ponovno probuđenoj bahatosti pokušava odrediti što radnici smiju, a što ne smiju. Ali ustvari, Miletić između redaka samo poručuje što IDS jedino želi - stabilnost svoje poljuljane totalne vladavine nad Pulom i Istrom.

Ako je, a jest, mislio i na Radničku frontu, ovom mu prilikom poručujemo da nas nikakvi “politički bodovi” ne zanimaju, jer se mi (za razliku od njega) ne borimo za fotelje i imunitete, nego za interese radnica i radnika, “malog”, “običnog” čovjeka. Jedini “bodovi” do kojih nam je imalo stalo su oni koji proizlaze iz prepoznavanja naše iskrenosti, dosljednosti i samopožrtvovnosti u toj borbi.

No o tome IDS ne može znati ništa, IDS koji se oduvijek okreće kako vjetar puše, koji se radnika sjetio tek onda kad su mu isti “zakucali” na vrata. Njima je jedina misao saniranje političke štete, i taj se sebični motiv krije iza svakog Miletićevog poteza i izjave. Ali recimo, nikako da se “sjeti” da radnike bez plaće oslobode plaćanja režija, kao što već gotovo godinu dana zahtijeva RF. To bi valjda ipak bili preskupi “poeni”, prazne riječi su jeftinije. Ako ih ne naplaćuju razne "manjgure" iz naših proračuna.

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?