Radnička fronta Čakovec / Varaždin reagirala je na promociju filma i knjige „Mit o Jasenovcu“ simboličnom akcijom ispisivanja broja 83145 na promotivne plakate spomenutog događaja.

Proteklih je dana na čakovečkim ulicama osvanulo nekoliko plakata s najavama promocije filma i knjige "Mit o Jasenovcu" Romana Leljaka. Na promociju pozivaju organizator, Općina Selnica i suorganizator Udruga vukovarskih branitelja i logoraša Međimurja, HVIDRA Jug Čakovec Đuro Bel, kako stoji na plakatu.

Općina Selnica na svojoj Facebook stranici tako službeno i s neskrivenim ponosom poziva na projekciju filma i promociju gore spomenute knjige, osvrćući se čak i na pismo povjesničara Gorana Hutineca ( s odsjeka za povijest FFZG, člana hrvatske delegacije pri International Holocaust Remembrance Alliance) što ga sami i objavljuju pod naslovom: „ INKVIZITORI: Beljak, SDP-ov gradonačelnik Čakovca, komunistički povjesničari, žele zabraniti prikazivanje filma o Jasenovcu!“ u kojem im gospodin Hutinec ukazuje na problematiku te na kredibilitet osobe Romana Leljaka citirajući i dio Kaznenoga zakona Republike Hrvatske (325. članak, stavak 4. Kaznenog zakona RH koji kaže da će se kazniti onaj tko javno odobrava, poriče ili znatno umanjuje kazneno djelo genocida, zločina agresije, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina, usmjereno prema skupini ljudi ili pripadniku skupine zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti, podrijetla ili boje kože, na način koji je prikladan potaknuti nasilje ili mržnju protiv takve skupine ili pripadnika te skupine.).,

Na reakciju povjesničara Hutineca napisan je tekst u kojem se uglavnom umanjuje negativni značaj ovakve promocije i za Općinu i za Međimurje u cjelini, a može se naslutiti i slabo poznavanje povijesnih činjenica odgovorne gospode iz Općine Selnica te manjkavost valjanog argumentiranja.

Ksenofobno, primitivno izražavanje autora spomenutoga teksta kulminira rečenicom: „Panika je u židovskoj zajednici i onoj srpskoj, jer istina izlazi na vidjelo.“

Što je istina? Organizator, Općina Selnica, ima odgovor na to pitanje u najavi gore spomenutog događaja (na Facebook stranici Općine Selnica):

„ISTINA
Quid est veritas? (Iv 18,38), upitao se Pilat pred Isusom. Budući da, Isus svjedoči istinu zato što je i sam Istina. Ona nam se nameće kao drugo ime Boga. Ovo su misli Josepha Ratzingera.
Ima li na svijetu nešto veće od istine? Nema. Svakom onom, tko se izjašnjava kao, Istina bi trebala biti vodilja života jer sam je Isus rekao: „Ja sam Put i Istina i Život.“ 
Hrvatski narod desetljećima je živio u nametnutoj laži genocidnosti i krivnje. Sada jasno možemo pokazati jesmo li uistinu kršćani ili smo to tek deklarativno. Ako jesmo, pred sobom imamo istinu prezentiranu kroz dokumente beogradskih arhiva.“

Kroz povijest NDH Međimurci nikada nisu živjeli u njezinom sastavu. To je činjenica. No, nevažna organizatoru. Da je tome tako, Međimurci bi danas još uvijek govorili mađarski. Činjenica. Istina. Jedina dodirna točka Međimurja s NDH je onih osam dana nakon odlaska Nijemaca 1941., a prije dolaska Mađara, tijekom kojih je zabilježeno ustaško divljanje u Čakovcu.

Ponizni, kakvi jesmo, mi, Međimurci se ne bi rado bilo kome zamjerili. I to je istina. Možda je vrijeme za pogled unatrag, kako je to lijepo spomenuo još jedan povjesničar, Miljenko Hajdarović, kad je na Facebook stranicama Općine Selnica objavio poimence 41 osobu (četrdeset i jednu osobu!) ubijenu u tom „radnom logoru“ Jasenovcu, a s upisanim Čakovcem kao mjestom rođenja; četrdeset i jedan Međimurec kojega su se dočepali unatoč već spomenutoj činjenici da je Međimurje u to vrijeme bilo pod mađarskom vlašću.

„Radni logor“, termin koji vrijeđa uspomenu na odvedene ljude, umanjujući značaj zvjerstava dokumentiranih i u svjetskim naslovima.

Izgleda da takva istina nije dovoljno crna ili bijela za Općinu Selnica.

Dok se u svijetu istovremeno svaki sličan pokušaj negiranja i umanjivanja holokausta kažnjava, u nas se, izgleda reklamira upravo to, primjerice na nacionalnoj televiziji, u emisiji „Dobro jutro Hrvatska“. Ili se pak na gostovanje u udarnom terminu poziva opskurne osobe poput autora Romana Leljaka. Računajući pritom na korektnost i inerciju gore spomenutih braniteljskih udruga, koje u nedostatku oružanih sukoba nevješto iskazuju vlastito domoljublje pristajanjem uz nečasne falsifikatore i propale kvislinške tvorevine.

Jesu li mještani Općine Selnica ponosni na svog načelnika? Jesu li željeli ovakvu, sramotnu promociju vlastite općine diljem Hrvatske, pa i šire? Je li njih itko pitao žele li pod općinskim grbom slaviti prozivanje „činjenicama“ onoga što je svuda u svijetu zapravo upravo suprotno, naime falsifikat? Jesu li željeli da se iz općinskog proračuna izdvoji, u njihovo ime, 2500 kn za promociju spomenutog filma i knjige?

Jesu li oni uopće čuli ranije za Romana Leljaka?

Da jesu, morali bi pročitati navedenu mu biografiju, u kojoj se, između ostaloga, spominju i kaznena djela gospodina Leljaka: „Leljak je 2008. godine u Sloveniji osuđen za ostvarenje protupravne koristi od 960.000 eura na štetu 448 slovenskih klijenata te 54.000 eura na štetu jedne austrijske banke. Leljak se služio podacima klijenanta, krivotvorio njihove potpise i podizao kredite na njihovo ime i tako stvorio protupravnu korist. Za oba je kaznena djela dobio jedinstvenu kaznu zatvora od tri i pol godine.“

Može li se sumnjati u karakter i istinoljublje čovjeka koji je u stanju krivotvoriti 448 potpisa živućih osoba? Čovjek sposoban za takvo što, lako bi mogao krivotvoriti i „povijesne dokumente“. Govorimo o čovjeku koji osuđen na četiri mjeseca uvjetne kazne za neplaćanje alimentacije te optužen za zlouporabu Diners i American kartica uz gore spomenute zatvorske kazne od 3,5 godina za protupravno stečenih preko 7 milijuna kuna, stečenih falsificiranjem osobnih podataka. Također, osuđen je i na 14 mjeseci zatvora zbog krađe vojne opreme, nezakonitog snimanja i krađe novca. Naravno, autorova je obrana da su sve optužbe i osude politički montirani procesi, kao što je zasigurno i dolje priložena fotografija zapravo fotomontaža.

Unatoč vlastitoj falsifikatorskoj privatnoj povijesti, Roman Leljak u ovome se slučaju okrenuo „istini“ manipuliranjem javnosti, zamjenjujući riječ „zločin“ riječju „mit“.

Naime, u filmu autor umanjuje zločine, odmilja nazvane „mlade hrvatske države“ NDH, genocid i holokaust izvršen u Jasenovcu nad Srbima, Židovima i Romima te svima koji nisu ulazili u okvire rasnih zakona koje je uzdizala.

Inspiriran, možda i djelom Jakova Sedlara te njegovim, javnosti već poznatim falsifikacijama na istu tematiku u kojima je autor između ostaloga zanemario zakone fizike te promijenio smjer rijeke Save u izmišljenom“povijesnom dokumentu“, novinskom naslovu u kojem se tvrdi da Sava iz Jasenovca u Zagreb nosi leševe. Jakov Sedlar nakon svojih maštovitih friziranja povijesnih činjenica „ispisan“ je iz Društva hrvatskih filmskih redatelja. Protiv njega se, u međuvremenu, vodi kazneni postupak.

Hoće li se podizati ikakav postupak protiv Romana Leljaka? Protiv Općine Selnica? Protiv priklonjenih lokalnih udruga?

„Ćisto sumljamo“

A da indoktrinacija i dalje traje, svjedoči činjenica o prisustvu dviju srednjih škola s područja grada Čakovca. Informiranje ili falsificiranje? Prosvjećivanje ili zatupljivanje?

Pročitajte činjenice, sakupite informacije, prosudite. Ne budite poput mještana Općine Selnica. Vjerojatno mnogi ne odobravaju potez načelnika Općine, no vlastitom šutnjom zapravo pušu vjetar u jedro načelnika.

U logoru Jasenovac ubijeno je 83 145 osoba. Ljudi poput vas, koji ovo čitate, ili pak mene, koja ovo pišem. Disali su i veselili se, tugovali i umirali u mukama. Živjeli su.

83 145 djece, žena, muškaraca, ljudi s imenom i prezimenom, sjećanjima i nadanjima.

Odakle ikome pravo oskvrnjivati ta imena? Te ljude?

To je 24 puta ukupnog stanovništva Općine Selnica (prema popisu iz 2001.).

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?

×

Greška

[OSYouTube] Alledia framework not found