Radnička fronta se zalaže za dobre međunarodne odnose i suradnju među narodima na ravnopravnim osnovama. Stoga su sukobi kakvi postoje između Grčke i Makedonije, a koje potenciraju njihove političke elite, nešto protiv čega se moramo boriti. Takva nacionalistička politika običnom narodu u Makedoniji i Grčkoj neće donijeti ama baš ništa - nacionalizam se ne može jesti.

No to ne znači da je recentni dogovor dviju političkih elita - grčke i makedonske - nešto što bi trebalo podržati, koliko god višedesetljetni sukob oko imena Makedonije bio nesretan, štetan i nepotreban. I iz samog je referendumskog pitanja (“Jeste li za članstvo u EU i NATO, uz prihvaćanje Sporazuma Republike Makedonije i Republike Grčke?”) jasno da taj dogovor nije rađen u duhu nekakvog progresivnog internacionalizma i dobre međunarodne suradnje nego iz vrlo jasne geopolitičke agende.

Naime, Makedonija se, kao i neke druge zemlje, nalazi na fronti između geopolitičkih i ekonomskih interesa Zapada (EU i NATO-a) i Rusije. Cilj ove inicijative, na koju su Grčku i Makedoniju prisilile zapadne elite, je konačno pridobivanje Makedonije za EU i NATO.

Pritom se ne treba zavaravati da su to asocijacije koje imaju nekakve plemenite ciljeve, a ne širenje moći i utjecaja najmoćnijih razvijenih zemalja Zapada i njihovih ekonomija - ponajprije SAD-a i Njemačke te nekolicine drugih zemalja.

Ciljeve NATO-a možemo jasno vidjeti na primjeru Kosova, na kojem NATO nije 1999. intervenirao iz dobrote nego iz vrlo jasnih interesa koje možemo ilustrirati dvjema činjenicama. Na Kosovu se tako nalazi najveća američka baza na Balkanu Bondsteel, a na čelu je kanadske korporacije Envidity Energy Inc, koja je dobila pravo na eksploataciju ugljena na trećini kosovskog teritorija, nitko drugi do bivši američki general Wesley Clark.

S druge strane, iz primjera Hrvatske vidimo koliko su se ostvarili “med i mlijeko” koje su nam obećavali prilikom našeg ulaska u EU 2013 (preko referendumu na kojem je glasalo manje od 50% stanovništva, prema posebno i planski promijenjenom zakonu neposredno prije toga). Sve što smo dobili je to da smo postali još uvijek nerazvijena kolonija EU, do te mjere da npr. ne možemo sami ni odlučiti što ćemo raditi sa svojim brodogradilištima nego za to trebamo pitati Bruxelles, te da je iz zemlje od ulaska u EU pobjeglo oko 300.000 ljudi (što može biti dobro za te pojedince, ali teško da je dobro za hrvatsko društvo kao takvo).

Stoga pružimo svu podršku makedonskoj Levici u borbi za socijalno pravednu Makedoniju koja neće biti tek igračka u rukama moćnijih država i imperijalističkih međunarodnih asocijacija.

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?