Donosimo nove podatke o povezanosti vlasti u Trogiru i Danka Končara koji u svim brodogradilištima Uljanik grupe pokušava smanjiti kapacitete brodogradilišta i prošiti turističke kapacitete, a koje su djelomično objavile i Novosti. Radnicima se prijeti a vlast se potkupljuje. Iako vlast u Trogiru deklarativno stoji uz brodogradnju, vrlo je teško vjerovati da sadašnjih gradonačelnik čijeg je oca Končar smjestio u nadzorni odbor Hotela Marine može biti neovisan u odlučivanju o dobrobiti grada i njegovih stanovnika, a najmanje o brodogradnji.

K tome otkrivamo da gradonačelnik Ante Bilić u izvješću o imovinskom stanju dužnika pri stupanju na dužnost nije prijavio da je bio član nadzornog odbora Brodotrogira, što je po zakonu morao učiniti. Iz tog se izvješća pak vidi da gradonačelnik kojem je tek 38 godina i koji je proveo samo jednu godinu u realnom sektoru a devet u javnom ima ušteđevinu od 600.000 kuna. (Bilić je 4 godine bio pročelnik u Trogiru, 4 u eko kaštelanski i 1 godinu je gradonačenik.) Tu bi moglo biti posla za Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa. Pretpostavka je da je tako visok iznos prikupio upravo tim mjestom u nadzornom odboru Brodotrogira. Iako tu ništa nije protupravno, politički je sasvim jasno da ne može biti riječi o političkoj neovisnosti.

No i bivši gradonačelnik, Damir Rilje, također SDP-ovac, imao je čvrste veze s Končarom čija je tvrtka Kermas energija SDP-u i u izborno vrijeme donirala daleko najveći iznos od čak 75.000 kuna (!).

Financijski izvještaji za lokalne izbore 2013. godine, drugi krug

Ante Bilić pak, sadašnji gradonačelnik, je od 2009. do 2013. bio na funkciji pročelnika Ureda za gospodarenje prostorom i komunalno planiranje u Gradu Trogiru, gdje je rukovodio radom odjela, surađivao s državnim i županijskim tijelima, izrađivao i pratio financiranje programa iz svoje nadležnosti, brinuo o zakonitosti i pravodobnosti izvršavanja poslova, itd.

Gradonačelnik Trogira bio je pročelnik Ureda za gospodarenje prostorom i komunalno planiranje u Gradu Trogiru kada je izvršena prostorno-planska prenamjena dijela brodogradilišta.

Sadašnji gradonačelnik Bilić koji je Damiru Rilji, tadašnjem gradonačelniku, bio pročelnik za prostorno planiranje. 2011. uoči Končareve kupnje brodogradilišta brzinski je izvršio prostorno-plansku prenamjenu lokacije iz “luke za javni promet od županijskog značaja” u “luku za nautički turizam od državnog značaja”. Sve se napravilo da se u županijskom prostornom planu na toj površini omogući izgradnju luke nautičkog turizma, odnosno da bi se Končaru omogućilo što je zamislio.

U 2014. godini otvorena je marina i servis za megajahte s ugostiteljskim sadržajima. Končar otvara tu luksuznu marinu obećavajući “značajna ulaganja i novu poslovnu politiku tvrtke kao kombinaciju klasičnog brodogradilišta s velikim servisnim i remontnim centrom i komercijalne nautičke marine.”

Trebamo li se uopće čuditi da od tih bajki danas nema više ništa – da radnicima kasne plaće zbog čega su neki dan i bili u štrajku, da su problemi veći nego što su bili, da je država ograničena zbog pravila Europske komisije koja zabranjuje izravne državne potpore 10 godina od restrukturiranja koje je u Brodotrogiru već provedeno, te da iako imaju listu narudžbi i u Brodotrogiru imaju problema s proizvodnjom, pa unatoč državnom jamstvu od 32 milijuna eura, ne mogu dobiti kredit.

Istovremeno i prije kupovine škvera članovi Uprave i Končar su krenuli prijetiti radnicima. Predsjednik uprave Mateo Tramontana nije se sramio izjaviti, kao da robovlasniku recenzira robove koje mu prodaje, da “će kupac brodogradilišta morati duboko zagrepsti i odvojiti rad od nerada”, jer da " ima u škveru onih koji su sami sebi teški, a kamoli ne drugima, a ima i onih koji su došli do kraja radnog vijeka i koji smetaju sebi i drugima". Danko Končar, za kojega se tada tek govorilo da će kupiti trogirski škver, tada je obećao radnicima neke udjele u vlasništvu, ali im je već tada poručio i “da će prije toga morati proliti dosta krvi, rada i znoja”. Na to tadašnji SDP-ov gradonačelnik tada te 2011. ponizno izvještava kako se “susreo s Končarem, koji mu je kazao da na Grad gleda kao na budućega partnera.” Kako i ne bi kada mu je ovaj još 2013. izdašno financirao predizbornu kampanju. Istu je prijetnju Končar ponovio i ove godine i tko zna koliko puta do sada, pritišćući radnike da sami odu. Ovaj puta je to imao prilike izjaviti na tematskoj sjednici Gradskog vijeća u travnju ove godine.

Gradonačelnik Bilić poručuje da se ne trebamo brinuti

Danas gradonačelnik Ante Bilić poručuje da se ne trebamo brinuti jer da se našao s potpredsjednikom Vlade Predragom Štromarom. Ako gradonačelnik misli da je Brodotrogir tema više za ministra graditeljstva i prostornog uređenja nego li za ministra gospodarstva, poduzetništva i obrta ili ministra rada i mirovinskog sustava, onda tek radnici imaju problem. Tim više što upravo taj ministar - HNS-ov dolazi iz stranke čiji član Kleement Bašić, vijećnik u gradskom vijeću Trogira, sjedi u nadzornim odborima i Brodotrogira i Hotela Medene, o čemu smo također već pisali.

Ukratko – i u Brodotrogiru kao i u Uljaniku i 3. maju neće se za radnike ništa bitno promijeniti ako se ne organiziraju u stožer za obranu brodogradilišta i krenu zahtijevati informacije kako bi konačno vidjeli zašto je brodogradilište u problemu, koji su mogući izlazi, te spriječili daljnje zakulisne igre lokalne vlasti i privatnog kapitala. Samo ujedinjeni i solidarni radnici mogu promijeniti svoj status, koji, sudeći po novinskim napisima, nije bolji od statusa robova u starom Rimu. Njih se zastrašuje, njima se prijeti, a istovremeno se gradi priča o neprofitabilnoj brodogradnji.

U Brodotrogiru je u ponedjeljak 27.8. održan štrajk 192 radnika tvrtke Outfit kojima je najduže kasnila plaća – zakašnjela isplata plaća i isplata plaća na kapaljku, kao i strategija “zavadi pa vladaj” (nekima plaće, nekima ne) – scenarij je koji upućuje da radnici moraju krenuti u organiziranje i da bez obzira što su plaća isplaćene – ne smiju dopustiti da ih pacificiraju, uspavaju do iduće plaće kada će stanje, s čim Končar i lokalni političari računaju, biti samo gore, a radnici sve demoraliziraniji.

Solidarno i združeno – naprijed!

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?