Foto: HRT

Tijekom jučerašnjeg dana svjedočili smo velikim antikorupcijskim prosvjedima i nemirima u rumunjskim gradovima. Pojedini mediji su takvu vijest prenijeli s oduševljenjem. Pojedini poznati domaći komentatori brzo su utvrdili da je ovo pravi način borbe za svoju zemlju koja je poput nas na samom dnu EU-a po razvijenosti. Isti ti komentatori, iako nisu direktno apostrofirali da je korupcija glavni ekonomski problem neke zemlje, smatraju da bi njezinim smanjenjem stanje u zemlji bilo puno bolje. Iako bi se gospodarska situacija zasigurno donekle poboljšala radi manje curenja javnog novca u privatne džepove, to je u ovoj situaciji zapravo jako daleko od istine

Prije svega, real-socijalistički sistemi 20. stoljeća, kojima smo pripadali i mi i Rumunji, nisu bili otporni na korupciju i to nitko ne dovodi u pitanje. Nije tajna da su i zemlje koje su igrale za onu drugu stranu, poput recimo Grčke, Italije, Francuske itd. bile i još uvijek jesu pri vrhu ljestvice zemalja po korupciji. Danas se korupcija u Hrvatskoj nasuprot onoj u Jugoslaviji čini puno većom, osim pred sȃm raspad države, kada je jugoslavenska ekonomija kompletno prešla na tržišne mehanizme. No, da li je korupcija sama po sebi izvor svog zla i razlog naše nerazvijenosti i nerazvijenosti Rumunjske?

Nerazvijenost je došla prije svega kao posljedica tzv. „demokratskih promjena“ odnosno restauracije kapitalizma, u kojoj je ono što je bilo društveno i državno predano i sustavno uništavano od politički i ekonomski podobne manjine. I da, ta ekonomska i politička manjina je to provodila korumptivnim radnjama, pa nas je to vrlo brzo bacilo u nerazvijenost. Međutim, današnja ekonomska i geopolitička slika ipak je ponešto drugačija. Na kraju privatizacijskog procesa u našu ekonomiju, pa i u one najbazičnije sfere, ulazi strani, monopolistički i privilegirani kapital „bogatog“ i „manje korumpiranog“ zapada. Tu govorimo o, primjerice, ulasku stranog kapitala u domaće telekomunikacije, domaće banke, pa sve do toga da domaća ekonomija više ne kontrolira niti prodaju kruha i mlijeka koje kupujemo kod stranih megakorporacija. Ako pogledamo da je cijena i tog kruha i mlijeka ista i ovdje i u razvijenijim zemljama s boljim standardom, gdje funkciju prodaje bazične potrošačke robe rade iste tvrtke koje to rade i ovdje, a iste banke stanovnike razvijenih zemalja kreditiraju po znatno povoljnijim uvjetima, možemo slobodno zaključiti da se i Hrvate i Rumunje drži u nepovoljnijim životnim uvjetima, odnosno da smo za takve korporacije mi samo kolonija iz koje oni izvlače kapital u zemlje centra.

Pogledajmo kako su te megakorporacije ušle u domaće gospodarstvo. Nitko ne može dvojiti da je preuzimanje INA-e od strane MOL-a bilo koruptivno, iako je sudski epilog bio isti kao što to obično biva kada sudite političkim i gospodarskim elitama - negdje dođe do pogreške tužitelja u koracima pa se cijeli procesi napuštaju. Spomenimo i nelogičnosti devedesetih gdje su se banke prvo milijardama sanirale, zatim prodale za milijune, zatim ulazak T-coma u HT itd. To su sve primjeri gdje je domaća politika pogodovala stranom kapitalu. I da, to govori nešto o koruptivnosti domaće politike, ali govori i nešto o korupciji kao načinu krupnog kapitala iz „manje korumpiranog zapada“ da svoj interes i svoje financijsko i vlasničko carstvo proširi. Stoga su potpuno pogrešni zaključci da je korupcija rak-rana nas malih naroda, nerazvijenih demokracija, te posljedica nekakvog „mentaliteta“ i tu se radi o najobičnijim floskulama. Vrlo je jasno da je korupcija sastavni dio poslovanja najvećih svjetskih korporacija i banaka. Odnosno, da niti jedna zemlja nije cijepljena od korupcije. U nekim svjetskim zemljama koje su po pojedinim istraživanjima niskokorumpirane čak je i legalizirano lobiranje kapitalističkih lobija na politiku. I treba li se onda čuditi što se u jednom SAD-u još uvijek na osobnu iskaznicu mogu kupiti jurišne puške iako je to kontra svakog zdravog razuma?

Pohvalno je imati desetke tisuća stanovnika neke zemlje na ulicama, koji prosvjeduju radi općeg lopovluka, grabeža i neravnopravne podjele kolača. Međutim, korupcija sama po sebi nije razlog nerazvijenosti. Ne bi se ništa krupnoga promijenilo da neki posao ne radi osoba A koja je posao dobila preko veze ili osoba B koja nije. Nerazvijenost je proizvod sistema i proizvod perifernog kapitalizma. Razlika između zemalja centara i periferije je prevelika i periferne zemlje su u potpunosti podređene zemljama centra. Zemlje periferije radi tog odnosa imaju sve manje sredstava i svog kapitala, premalo je radnih mjesta, sve se manje proizvodi, socijalna država se urušava, sve je manje socijalne zaštite i sigurnosti. Stvara se „snađi se“ klima i ljudi na sve moguće načine pokušavaju osigurati svoju budućnost. Ne pokušavamo opravdavati ili biti tolerantni prema korupciji. Međutim, bitno je shvatiti kako i zašto ona nastaje.

Pravi uzrok korupcije je ekonomsko-politički sistem koji je inherentno korumpiran. To je kapitalizam – ekonomski sistem u kojemu povlaštena manjina ima skoro sve, a radna većina ima malo ili ništa. To je sustav koji nije uspio svima osigurati radno mjesto, socijalnu zaštitu i dovoljno sredstava za život. To je i kapitalistički parlamentarizam – u kojemu politiku kontrolira kapital kroz financiranje najjačih političkih stranaka na izborima (stvarajući nedodirljivu političku elitu ogrezlu u korupciji) i kapitalistički mediji u vlasništvu istog tog kapitala. Kapitalizam na periferiji ni ne može drugačije izgledati, jer u njegovom okviru se zemlje poput Hrvatske i Rumunjske ne mogu razviti. I tek kada se riješimo te osnovne korupcije možemo razmišljati i o rješavanju drugih.

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?