1. Snažna i kontinuirana prisutnost nacionalizma – fašistički režimi stalno koriste domoljubne slogane, simbole, slike, pjesme, itsl. Zastave i simboli sa zastava su sveprisutni, kako na odjeći, tako i u javnom prostoru.

2. Omalovažavanje ljudskih prava – zbog straha od neprijatelja te potrebe za sigurnosti, u fašističkim se režimima ljude uvjerava da u nekim slučajevima postoji „potreba“ za zanemarivanjem ljudskih prava. Ljudi okreću glavu na drugu stranu ili pak odobravaju mučenja, pogubljenja na licu mjesta, atentate, dugotrajan zatvor, itd.

3. Identifikacija neprijatelja (žrtvene janjadi) u svrhu mobilizacije masa – ljudima se manipulira kroz ujedinjujuće domoljubno ludilo i potrebu da se ukloni ono što se percipira kao zajednička prijetnja ili neprijatelj (rasne, vjerske ili etničke manjine; liberali; komunisti; socijalisti; teroristi, itd.)

4. Prevlast vojske – čak i kad su prisutni ekonomski ili bilo koji drugi unutarnji problemi, za vojsku se izdvaja velik dio državnog proračuna, dok se unutarnji problemi zanemaruju. Idealiziraju se vojnici i vojna služba.

5. Raširenost seksizma – sve važnije funkcije u vladi uglavnom zauzimaju muškarci. U fašističkim društvima spolne su uloge rigidnije nego inače. Pravo na razvod, pobačaj ili homoseksualnu orijentaciju se guši, a država se nameće kao najveći čuvar institucije obitelji.

6. Kontrola masovnih medija – ponekad medije direktno kontrolira vlada, dok se u nekim drugim slučajevima medijima neizravno upravlja putem zakonskih regulativa te kadroviranjem podobnog vodećeg osoblja i glasnogovornika. Cenzura je uobičajena, pogotovo u kriznim vremenima.

7. Opsjednutost nacionalnom sigurnošću – strah je jedno od glavnih motivacijskih oruđa koje vlada upotrebljava za kontrolu nad masama.

8. Crkva i vlast djeluju zajednički – fašistički režimi upotrebljavaju većinsku religiju kao oruđe manipulacije javnim mnijenjem. Vjerska retorika i terminologija česte su kod članova vlade, čak i onda kad su ključne postavke te religije suprotne vladinim politikama i djelovanju.

9. Štiti se moć korporacija – industrijske i poslovne elite fašističkih režima postavljaju ljude na vlast, čime se stvara trajni odnos između kapitala i vlasti i moćna elita.

10. Guše se sindikati – pošto su organizirani sindikati jedina realna prijetnja fašističkom režimu, radnički se sindikati oslabljuju ili u potpunosti eliminiraju.

11. Prezir prema intelektualcima i umjetnicima – fašistički režimi promoviraju otvoreno neprijateljstvo prema visokom obrazovanju. Nije neobično da se profesore i akademske radnike cenzurira, pa čak i zatvara. Slobodno izražavanje u umjetnosti i pisana riječ često se otvoreno napadaju. 

12. Opsjednutost zločinom i kaznom – policijske snage dobivaju gotovo neograničenu moć u provedbi zakona. Ljudi su zbog patriotizma često spremni prijeći preko zloupotrebe policijskih ovlasti, pa i odreći se građanskih prava i sloboda.

13. Raširenost klijentelizma i korupcije – fašističkim režimima gotovo uvijek upravljaju interesne skupine prijatelja i poznanika koji se međusobno postavljaju na razne funkcije u vladi te koriste vlast i autoritet vlasti kako bi se štitili. Čest je slučaj u fašističkim režimima da se nacionalna bogatstva i resursi prisvajaju ili bezočno dijele unutar tih interesnih grupa.

14. Manipulacija izborima – ponekad su izbori potpuno namješteni, a ponekad se manipulira kroz prljave kampanje protiv protukandidata ili čak pokušajima ubojstva. Fašistički režimi prekrajaju izborne jedinice, manipuliraju medijima te koriste sudstvo i zakonodavstvo kako bi manipulirali i kontrolirali izbore.

http://www.rense.com/general37/char.htm

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?