Autor: Branislav Maričević

Svi koji su upoznati sa likom i djelom Željke Markić, njenog sidekicka Nedrka Ilčića i čitave neokonzervativne scene sigurno znaju da je riječ o osobama čije se javno i političko djelovanje temelji na tome kako da određenim deprivilegiranim društvenim skupinama zagorčaju ionako ne prelagodan život. S obzirom da su dobro povezani s katoličkom crkvom koja ih financira putem raznih kanala dobivaju sve više i više prostora da svoju nazadnu srednjovjekovnu ideologiju prezentiraju široj javnosti pa tako u zadnje vrijeme od njih najčešće možemo čuti kako Istanbulsku konvenciju ne treba ratificirati zato što se putem nje u našu super uređenu katoličku državu na stražnja vrata uvodi rodna ideologija. Da je itko od njih zaista pročitao Istanbulsku konvenciju znao bi da se rodna ideologija u tekstu konvencije nigdje izrijekom ne spominje, ali spominje se 'rod' i 'rodno utemeljeno nasilje nad ženama'

U Istanbulskoj konvenciji stoji da rod označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce dok rodno utemeljeno nasilje nad ženama označava nasilje usmjereno na ženu zbog toga što je žena ili koje nerazmjerno pogađa žene.

I više je nego jasno da primjerice obiteljsko nasilje nerazmjerno više pogađa žene nego muškarce te ga je stoga nužno strože kažnjavati na isti način kao što se zločini iz mržnje (primjerice prema LGBT populaciji, rasno motivirani zločini i sl.) strože kažnjavaju u odnosu na nekakve regularne nasilne zločine. Ostaje pitanje nasilja usmjereno na ženu zbog toga što je žena. Dakle, tu je riječ o nasilju koje je upravo uvjetovano društveno oblikovanim ulogama, ponašanjima i aktivnostima. Primjerice u patrijarhalnom društvu od žena se očekuje da ispunjavaju društvenu ulogu dobre i ponizne kućanice i supruge, da žrtvuju karijeru i da se u potpunosti podrede suprugu i obitelji te da budu rasplodni inkubatori za rađanje malih Hrvata katolika (koji će nas valjda onda poslije odvesti u bolje sutra po uzoru na HDZ), a ne nezavisne i slobodne osobe koje sa svojim tijelom mogu raspolagati na način na koji to žele. U patrijarhalnom društvu ministrica obitelji relativizira nasilje stranačkog kolege nad ženom izjavama poput 'to vam je tako u braku', a predstavnica udovica Domovinskog rata na odboru za ljudska prava tvrdi kako 'žene ne bi smjele cinkati svoje muževe'.
Ukoliko ne ispunjavaju uloge koje su im namijenjene, u patrijarhalnom društvu postoje šanse (i to kao što vidimo iz dostupne statistike) nerazmjerno velike da žene budu izložene nasilju od strane muškaraca najčešće partnera ili bivših partnera koji pod utjecajem društva i dominantne patrijarhalne ideologije očekuju da te uloge budu ispunjene.

U Istanbulskoj konvenciji mogu se naći podaci koji potvrđuju navedene teze kad je riječ o problemu nasilja nad ženama tako da „pregled istraživanja sugerira da je u državama jedna petina do jedne četvrtine žena iskusila fizičko nasilje najmanje jednom tijekom svoje odrasle dobi, a više od jedne desetine pretrpjelo je seksualno nasilje koje je uključivalo primjenu sile. Brojke za sve oblike nasilja, uključujući i uhođenje, dosežu 45%. Većinu takvih nasilnih djela čine muškarci u svojoj neposrednoj društvenoj okolini, najčešće partneri ili bivši partneri.“

U Hrvatskoj trenutno imamo situaciju da se obiteljsko nasilje kažnjava prekršajno, zbog prekršajnog kažnjavanja obiteljskog nasilja nerijetko se kažnjavaju i žrtva i počinitelj (za remećenje javnog reda i mira), a prekršajne kazne često su novčane. Propisane kazne su preniske – primjerice minimalna kazna za silovanje je godinu dana, a za spolni odnos bez pristanka je 6 mjeseci. U Hrvatskoj također nedostaje 700 mjesta u skloništima za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja, a postoji samo jedan jedini centar za žrtve seksualnog nasilja. U 2015. je u prosjeku svaka četiri tjedna jedna žena ubijena od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera.

Konvenciju je bitno ratificirati jer tada njen sadržaj postaje obvezujući za državu te ako ništa drugo postoje puno veće šanse da će se problem nasilja nad ženama početi sustavnije i ozbiljnije rješavati. Ne očekujem da to shvate moralne nakaze koje imaju srednjovjekovni mentalni sklop, ali valjda nas još uvijek ima dovoljno normalnih koji nećemo dozvoliti da nam sudbinu kroje korisni idioti sistema.

Sretan 8. mart svim ženama i ne dajte se zajebavat.

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?

×

Greška

[OSYouTube] Alledia framework not found