Kako to izgleda kada neka stranka odluči pokrenuti prijedlog koji bi pomogao radnicima? Rezultati su se vidjeli na Odborima u Gradskoj skupštini. RF sa svojim koalicijskim partnerima u Lijevom bloku uvrstio je na 6 Odbora prijedlog Odluke o komunalnoj naknadi koja bi omogućila da se Grad odrekne ili odgodi naplatu komunalne naknade onim tvrtkama u stečaju koje imaju dugove prema radnicima. Ako se u stečajnom postupku dođe do nekih sredstava (prodajom nekretnina primjerice) prema postojećem zakonu prvo se plaćaju troškovi računa poput komunalne naknade, a onda tek radnici. 

Ova bi promjena omogućila da se u podjeli stečajne mase radnici nađu više na listi prioriteta. Iako se paradira s radnicama Kamenskog kupuje im se šivaće mašine i sudjeluje na modnim revijama, njima je Grad ipak naplatio dobar dio komunalne naknade za prostor koji nije u funkciji. Istovremeno se radnicama u stečajnom postupku do sada isplatilo tek 15% njihovih teško zarađenih plaća. Samo ilustracije radi, mjesečno se DIOKI-ju, s popustom kojeg dobivaju jer ne obavljaju poslovnu djelatnost, dostavlja račun za komunalnu naknadu od 144 tisuće kuna. Kako DIOKI nema za platiti, dug se gomila – u 2017. tek se naplatilo 2014. s kamatama.

Dakle učinak na grad oprosta komunalne naknade bio bi vrlo mali. 

No, na skupštinskim odborima prošli tjedan su se HDZ-ovci, Hasanbegovićevci i Bandićevci uprli u raznim elaboracijama uglavnom u smjeru pravnih manjkavosti i financijskih poteškoća, a najčešće su jednostavno šutjeli, a onda glasali protiv. Tomislav Jonjić iz Hasanbegovićeve stranke tako je zaključio da je naš prijedlog "demagogija", manje bombastični su slijegali ramenima i tvrdili kako je to lijepa namjera ali da ju ne mogu podržati – kao što je Grgo Jelinić presjedio dobar dio sjednica, da bi na zadnjoj zaključio da ne može podržati jer nema sve podatke. 

U toj neodlučnosti ih je podržao Gradonačelnik koji je u blitzkrieg maniri u zadnjem trenutku za vrijeme sjednice Odbora za kontrolu poslao svoje negativno mišljenje s raznim neuvjerljivim obrazloženjima. Tako se ustvrdilo da je naš prijedlog protivan Zakonu o komunalnom gospodarstvu što nije točno jer tamo izričito stoji (članak 23. stavak 1.) da je ostavljeno lokalnoj samoupravi da odredi slučajeve kada se netko oslobađa komunalne naknade. 

U tom istom dopisu Bandićevi pravnici navode kako se kulturne i socijalne ustanove i oslobađaju komunalne naknade, ali da se ne mogu oslobađati tvrtke koje su u stečaju. Pa kako je onda moguće da se oslobađaju kulturne ustanove? Pa zato jer tako piše u Odluci o komunalnoj naknadi koja to određuje – i koju mi želimo – dopuniti. Ako je nešto protuzakonito onda se to treba staviti u zakon i odredbe – kao što se to napravilo s vrtićima, školama, muzejima i drugim institucijama kojima se već ponekad oprašta komunalna naknada. 
Nadalje, piše da je to protivno Stečajnom zakonu članku koji određuje redoslijed naplate. Točno je da taj zakon onemogućava da radnici budu na prvom mjestu, ali mi ovom promjenom Odluke omogućavamo da se radnici pomaknu na toj listi prema gore. 
I konačno gradonačelnikovi pravnici tvrde da je to protivno Ugovoru o funkcioniranju Europske unije jer se tako krši tržišna utakmica, jer se selektivno daje prednost određenim poduzetnicima. Bilo bi smiješno da nije tragično, bojimo se Europske unije i narušavanju tržišne utakmice koje naše firme poput DIOKI-ja i Kamenskog sigurno ne mogu ugroziti. 
Ova odluka odnosi se samo na prostore gdje se ne obavlja poslovna djelatnost.
Ali ipak smo zahvalni gradonačelniku za ovaj dopis – jer u njemu stoji groteskni podatak koliko bi to koštalo Grad Zagreb kad bi se odrekao tih potraživanja. Pa tamo stoji da je kod društava u stečaju postotak naplate u odnosu na ukupna potraživanja 0,26%. Drugim riječima, iako će u stečajnom postupku Grad izvisiti jer se komunalna naknada i tako plaća u vrlo malom omjeru, jer te tvrtke naprosto nemaju novaca da to plate, neodricanjem od komunalne naknade ipak Grad misli blokirati mogućnost da radnici dođu makar do dijela svojih potraživanja.
Zašto to Bandićevci, HDZ-ovci i HaSSanbegovićevci misle napraviti – pa zato jer se boje da bi promjene odluke mogle biti nelegalne.

Iza tog kvazi-legalizma stoji činjenica da Bandić kao i njegovi partneri ne misle pomoći radnicima. HDZ-ovci se skrivaju iza pravne argumentacije. Jer kako je to rekao HDZ-ovac Davor Filipović – prevelika šteta bi bila napravljena. Bandićevac Grgo Jelinić koji je uspješno prešutio nekoliko Odbora ipak je na kraju ponovio isto – prestrašno bi bilo da donesemo odluku koja je nelegalna. 

Tomislav Jonjić koji je dopis primio samo par minuta prije zdušno je odahnuo zaključivši – ne moramo za ovo glasati, nije izvedivo, nazvavši prijedlog demagogijom.
Ostavimo po strani pitanje jesu li to stvarno i mislili, ili im je svako obrazloženje dobro kako bi glasali onako kako Bandić kaže. No ipak valja reći da ovakva odluka postoji u Baškoj na otoku Krku i da ju Ministarstvo uprave nije niti poništilo niti osporilo. Prema tome – ne možemo govoriti o nelegalnosti. 

A čak i da jest – je li strah od EU ili Ministarstva uprave tako velik da su naši Bandićevci, HDZ-ovci i HaSSanbegovićevci u paralizi?
Isti ti političari koji tvrde daje to pitanje zakona i to prije svega Stečajnoj zakona u koji mi ne možemo intervenirati (koji određuje redoslijed naplate), nisu prstom mrdnuli da taj isti zakon, za kojeg kažu da je loš, na parlamentarnoj razini – mijenjaju. 
Ipak, ovdje im je dobro došlo da se na štetnost tog zakona pozovu.
Jonjić iz HaSSanbegovićeve stranke pak tvrdi da je ovo demagogija. Trebalo bi ga podsjetiti da – kao što je to i uobičajeno s našom desnicom – nikakva socijalna osjetljivost ne postoji. Makar deklarativno, ne bi li oni trebali podržati "svoj narod" i "hrvatske građane" koji su im na srcu, umjesto da mijenjaju imena trgova. HaSSanbegovićev Krešimir Kartelo je na Odboru za gospodarski razvoj nekoliko puta ponovio da prijedlog ne može podržati jer ne znamo koji su njegovi financijski učinci. No isti se ne pita koji su učinci besmislenog mijenjanja imena trgova. 
Tako se na desnici danas čini se postavlja jedno neoliberalno, pragmatično pitanje “Koliko košta humanost”?

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?