Krešo Beljak u potrazi za krsnim listom i partijskom knjižicom Andreja Plenkovića

Krešo Beljak u potrazi za krsnim listom i partijskom knjižicom Andreja Plenkovića

Autor: Matija Đolo
 

Predsjednik HSS-a i gradonačelnik Samobora Krešo Beljak, gostovao je jučer u emsiji N1 televizije.

Beljak je još jednom pokazao kako uopće ne zna gdje on i njegova stranka pripadaju na političkoj sceni. Govorio je da je HDZ „uhljebnička zajednica“ i da u toj stranci postoje i lijevo i desno krilo, oportunisti, nacionalisti itd. On je u pravu kada kaže da je HDZ stranka oportunista, no koja je razlika između HDZ-a i njegovog HSS-a? Naravno, nema je, jer kako se HDZ-ovci unutar svojih redova bore čiji će ljudi biti na čelnim pozicijama (nedavni primjer Darka Milinovića), tako se ista borba vodi i unutar HSS-a (sukob između njega, te Marijane Petir i Branka Hrga).

 

Beljak u stilu Vojislava Šešelja govori o porijeklu

Na pitanje voditeljice koje je to lijevo krilo HDZ-a? Beljak odgovora da je to upravo premijer Plenković prvi i da premijer nema nikakve veze s HDZ-om, da ga je 2011. godine učlanila Jadranka Kosor, a da cijeli njegov „background“, i obiteljski i njegov osobno (aludirajući na „majku lekarku“) nema nikakve veze s desnicom, već da je Plenković čisti ljevičar.  Kada je voditeljica upitala Beljaka, po čemu je to Plenković ljevičar, Beljak odgovara: „Pitajte ga kad je kršten, neću više dalje govoriti“. Voditeljica je od Beljaka tražila da joj konkretno objasni po čemu je Plenković ljevičar i da li krštenje određuje pripadnost ljevici ili desnici, Beljak jednostavno nije znao odgovoriti, već se kao i nekad Milanović u stilu jednog nacionalista, hvatao Plenkovićevog miljea „otkud on dolazi“, pritom se žaleći kako njega nazivaju „komunjarom“ i „jugonostalgičarom“, dok Plenkovića ne. Još je ustvrdio da je Plenković ljevičar rođenjem („majka lekarka“), ali da se negdje putem umilio desnom krilu HDZ-a. Zatim je nastavio i rekao da koliko poznaje Plenkovića, da se sigurno zalaže za ratifikaciju Instanbulske konvencije (vjerojatno zbog svog „ljevičarskog pedigrea), no da tu politiku ipak ne provodi. Ove izjave predsjednika HSS-a i gradonačelnika Samobora opasno podsjećaju na izjave ratnog zločinca Vojislava Šešelja, kad je za Vesnu Pusić izjavio da je cijeni zbog njezinog “četničkog pedigrea“, iako je u Beljakovom slučaju obrnuto, gdje on smatra da Plenkovićevo (ne) krštenje određuje njegovu svjetonazorsku pripadnost.

 

„Bolji život“ saborskog zastupnika, predsjednika HSS-a i gradonačelnika Samobora

Voditeljica je Beljaka upitala koja je politika koju on želi provoditi i da u jednom trenutku dođe na vlast, bi li to bila lijeva politika? Beljak odgovara da Hrvatska politka ne poznaje podjele na lijeve i desne, već da to pokušavaju napravit „vjetropiri“. Zatim govori da je „Hrvatska politika“ zapravo „Hrvatski interes“, odnosno politika koja bi zagovarala „najbolji hrvatski interes“ tj. ekonomska politika. On očito ne razumije da ne postoje „hrvatski interesi“, već samo interes naroda, dok u Samoboru gdje je gradonačelnik provodi neoliberalnu politiku pogodovanja tajkunima, na štetu naroda. Nastavio je govoreći kako nema ništa od proslava, komemoracija, pjesama, zastava itd, već da ima nešto od „boljeg života“. No kako postići da se bolje živi, Beljak nije pružio odgovor, nego je nastavio da trebamo imati bolje plaće, bolje zdravstvo, bolje škole, pružit bolju budućnost našoj djeci, da umirovljenici mogu pristojno živjeti i da upravo to treba biti cilj politike, te ako je to lijeva politika, onda je on ljevičar, a ako je to desna politika onda je desničar. Ove Beljakove riječi zvuče kao da govori osoba koja nikad nije bila u politici, a ne političar koji je već treći mandat gradonačelnik Samobora, predsjednik „najstarije hrvatske stranke“ i saborski zastupnik. „Bolji život“ neće se postić smanjenjem i ukidanjem komunalnih naknada „poduzetnicima“ , netransparentnošću i namještanjem natječaja svojim financijerima.

 

Krešo Beljak i „dobri dečki“ iz Živog zida

Beljak je od strane voditeljice bio upitan da prokometira  dobar rejting Živog zida i popularnost Ivana Pernara, na što je predsjednik HSS-a odgovorio da kad su se Ivanu Pernaru smijali u Saboru, on je govorio da je Živi zid budućnost hrvatske politike.  Beljak smatra da je za uspjeh Živog zida glavni razlog to što su drugačiji od HDZ-a i SDP-a i da su upravo oni pokazni primjer drugim strankama koje pretendiraju na čelo opozicije. Također, Beljak je uvjeren da za budući uspjeh  političkih stranaka nije bitan njihov „sadržaj“, već da je bitno da te stranke nisu sudjelovale u uništavanju Hrvatske posljednjih 27 godina. Njega očito treba podsjetiti da je upravo njegov HSS sudjelovao u pljački i privatizaciji Hrvatske. Beljak ima i poruku za Živi zid, a ona glasi da ne budu antisistemska, već upravo sistemska politička stranka, te da „daju rješenja“ koja će na kraju i HSS podržati za boljitak Hrvatske. Očito Beljak ne shvaća da Živi zid jest sistemska stranka, jer oni iako imaju neke dobre prijedloge za povećanje socijalnih mjera, ipak nisu opcija koja se bori protiv sistema (kapitalizma). Živi zid vjeruje u nekakav „moralni kapitalizam“, no takav kapitalizam jednostavno nije moguć zbog same logike kapitala koja tjera kapitalistu da radnicima isplaćuje što niže plaće i na neplaćen prekovremeni rad, jer u suprotnom ne bi uspio na „slobodnom tržištu“.

 Krešo beljak mrki

 

Krešo Beljak i direktna demokracija

Beljak vrlo često voli naglašavati da on ima iskustva u politici, a evo već je i devetu godinu zaredom gradonačelnik Samobora. No jedna od najčudnijih Beljakovih izjava, bila je da se on zalaže za direktnu demokraciju, odnosno da narod putem referenduma odlučuje o svim pitanjima, kao što su npr. Vatikanski ugovori i uvođenje Eura, iako u Samoboru gdje je on gradonačelnik već 9. godinu, nikad nije održan niti jedan referendum. No ajmo vidjeti kako u praksi funkcionira direktna demokracija Kreše Beljaka. Dakle, Krešo Beljak predsjednik je HSS-a, i samim time može li HSS biti označen kao direktnodemokratska politička stranka? Naravno da ne. HSS je ustrojen kao i sve ostale autokratske političke stranke u kojoj vlada hijerarhija i formalno vodstvo.  U direktnodemokratskim političkim strankama kao što je Radnička fronta, ne postoji formalno vodstvo stranke, već su svi članovi jednaki, te cijelo članstvo zajedno kreira i provodi odluke stranke.

A kako funkcionira Beljakova direktna demokracija u Samoboru? Kada mjesni odbor ili gradska četvrt donese neku odluku, ta odluka ne mora biti provedena ukoliko se gradonačelnik ne slaže s njom. Od onih najmanjih pitanja, kao što su npr. postavljanje gradskih klupa, razni sitni zahvati itd, o svim tim pitanjima odlučuje upravo Beljak. Kad bi se Beljak zaista zalagao za direktnu demokraciju, onda bi se odluke provodile odozdo, a ne odozgo, odnosno od onih najnižih tijela kao što su zborovi građana, mjesni odbori i gradske četvrti, a ne da o apsolutno svemu odlučuje gradonačelnik, tj. šerif.

 

HSS i „Nova republika“

Krešo Beljak izjavio je da njegov HSS ima plan kako promijeniti sustav kojeg su nazvali „Nova republika“. Kako izjavljuje Beljak, taj plan su smislili kako bi Hrvatska „prodisala“ i postala razvijena zemlja Europske unije. U cijelom gostovanju Beljak je ponavljao fraze poput „promjene sustava“ i kako u Hrvatskoj ima previše „uhljeba“ i „parazita“.  Dakle, nameće nam se pitanje ima li kakve razlike između HSS-a, HDZ-a, SDP-a, HNS-a i MOST-a? Naravno da ne. Sve su to klasične političke stranke s istim frazama. To su stranke koje cijelo vrijeme provode neoliberalnu politiku, ili se za nju zalažu, te su svedene na sluganstvo (podobnom) kapitalu. Beljak je ogledni primjer da takvi političari ne mogu donijeti nikakvu promjenu na bolje. Odličan je isto tako primjer njegovog vladanja u Samoboru. Svih ovih godina poticao je firme u klasičnom kapitalističkom vlasništvu, umjesto da se potiču one firme koju su upravo u radničkom vlasništvu i lokalna zadrugarstva, od kojih bi i sam Grad imao direktne koristi. Rezultat Beljakovog vladanja Samoborom su najskuplji vrtići, te najskuplji i najlošiji gradski prijevoz u Hrvatskoj. Kao što nema nikakve ideološke razlike između njega i premijera Plenkovića, tako nikakve razlike nema ni između Beljaka i Bandića. Kako Bandić ima svoje financijere, na isti način Beljak dolazi na vlast i na njoj egzistira. Njegov glavni financijer poznati je samoborski tajkun Želimir Kodrić, vlasnik više poznatih firmi kao što su Samoborka i Hvar, kojem Beljak za uzvrat dodjeljuje sve bitnije gradske poslove. Također, u Samoboru je javna tajna da u svim gradskim firmama i institucijama je jednostavno nemoguće dobiti posao ukoliko niste član vladajuće kaste, odnosno HSS-a i SDP-a. 

Što na kraju možemo zaključiti? Krešo Beljak priča sve i svašta – od uobičajenog besmislenog lupetanja o tome da ne postoji ljevica i desnica, već samo „hrvatski interes“ do navodnog zastupanja direktne demokracije. Kod njega zapravo nema ništa posebno. On je samo još jedan politički oportunistić koji radi protiv interesa naroda, baš kao i njegov uzor Bandić i njegov kolega Plenković.

 

  

http://hr.n1info.com/a272176/Vijesti/Beljak-o-Plenkovicu.html