Na godišnjicu Tuđmanove smrti već uobičajeno idu priče o "stvaranju države" i "neovisnosti". Ta čitava priča je smiješna, čak i zanemarimo li čisto načelno pitanje internalizacije nacionalističke fiksacije na samostalnost kao nešto presudno i samosvrhovito.

Kao prvo, naša "samostalnost" je čista fikcija. Praktički sve bitne ekonomske i vanjskopolitičke odluke donose EU i NATO, a mi samo slušamo. Ekonomija nam je podređena interesima stranog krupnog kapitala (npr. kroz banke, strane trgovačke lance ili općenito uvoz), a tek potom na domaći privatizacijski kapital. Objektivno gledano, u odnosu prema svjetskoj politici, neovisniji smo bili u SFRJ nego sad.

Kao drugo, "samostalnost" izborena 1990-1. teško da je neka velika Tuđmanova zasluga - s obzirom da se u isto vrijeme dogodio raspad SSSR-a, Čehoslovačke i ujedinjenje Njemačke, raspad Jugoslavije treba gledati u tom kontekstu, umjesto da se pravimo ludi i pretvaramo da se samo Hrvatska odcijepila od Jugoslavije, dok se drugdje u svijetu tobože ništa nije dogodilo.

Kao treće, do "samostalnosti" se došlo kroz rat (za razliku od npr. Čehoslovačke). Rat se vjerojatno zbog Miloševića nije bio mogao izbjeći, ali i neizbježan je mogao s hrvatske strane puno bolje proći - ako ništa, mogao se npr. izbjeći rat u BiH s Muslimanima, da i ne spominjemo suradnju s Miloševićem cijelo vrijeme, zločine, konc-logore u BiH, dijeljenje Bosne i ostalo.

Kao četvrto, projekt postizanja "samostalnosti" je neraskidivo vezan uz projekt privatizacijske pljačke kroz restauraciju kapitalističkih odnosa, koju su mafijaški vješto pod vodstvom HDZ-a i Tuđmana zajednički obavile određene jugoslavenske političke strukture u suradnji s ekstremnom emigracijom.

U svjetlu svega rečenoga, općenito katastrofalnog neuspjeha projekta nezavisne RH (samo par podataka - realni BDP je 2013. bio niži nego 1986, zaduženost i nezaposlenost su daleko veće nego 1990, a čak ni u najuspješnijoj sadašnjoj ekonomskoj grani - turizmu - nismo znatno premašili najveći broj noćenja iz 1980-ih, s tim da su sad hoteli masovno strani, kao i roba koja se na moru prodaje) te opće parohijalnosti i provincijalnosti naše politike u svjetskim okvirima, bilo kakvo hvaljenje Tuđmana je u najmanju ruku neumjesno.

Ivan Grljušić

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?