Danas se u Haagu, nakon pročitane presude, ubio Slobodan Praljak. Ostavimo li po strani nacionalističku histeriju koja će od njega pokušati napraviti mučenika i sveca, što je bio i njegov cilj, Praljak je sjajan simbol katastrofalne politike 1990-ih.

Praljak je, zajedno s drugim osuđenicima, izravno odgovoran, i za to je u Haagu osuđen, za brojne zločine, ubojstva, silovanja, protjerivanja i osnivanja koncentracionih logora. Odgovoran je, uz Franju Tuđmana, vlast u Hrvatskoj i vlast tzv. Hrvatske republike Herceg-Bosne i za potpuno promašen rat s Bošnjacima u BiH, koji je zlo, osim samim Bošnjacima, nanio i Hrvatima - koji su masovno morali napustiti svoje domove u srednjoj Bosni i Posavini (koju je Tuđman prodao). Odgovoran je, zajedno s ostalima, i za vrlo dobru suradnju s Miloševićevom Srbijom i za planiranje podjele BiH (od čega se odustalo tek pod pritiskom Zapada).

Simbolički je najzanimljivije da je Praljak, kao i neki drugi generali, bio i tajkun, koji se strašno obogatio u pljačkaškoj privatizaciji - npr. kroz privatiziranu firmu Chromos, a onda i kroz svoju firmu Oktavijan. Praljak je tako, u jednoj osobi, objedinio ratne zločine, uzaludan i pogrešan rat te katastrofalnu privatizaciju koja je društveno bogatstvo prenijela u ruke podobne manjine, koja je svoje "domoljublje" itekako dobro naplatila.

Zbog svega je toga Slobodan Praljak pravi simbol zadnjih 27 godina u Hrvatskoj i BiH - ali ne simbol kojega bismo se trebali sjećati po dobru, a kamoli kanonizirati.

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?