Autorica: Zvjezdana Vlašić 

Naši libertarijanci, koji nisu privilegirani poput Nenada Bakića ili Saše Cvetojevića, pa da mogu poslovati s inače, posve paradoksalno - mrskom im državom, uspoređuju radne odnose i nepostojanje minimalne plaće u skandinavskim, bogatim zemljama s jakim ekonomijama i ovu našu deindustrijaliziranu, opljačkanu koloniju na periferiji kapitalizma.

Kolonijama nije krupni financijski i industrijski kapital namijenio razvojnu sudbinu i punu zaposlenost. Namijenio joj je sudbinu bazena jeftine radne snage za potrebe rasta i bogaćenja vlastitih ekonomija i snižavanje cijena rada u svojim zemljama. Nama je dano da imamo sezonskog posla u tercijarnim (uslužnim) djelatnostima, poput turizma, i to na razini šljakera (konobari, kuhari, sobarice, eventualno recepcioneri, bookeri u turističkim agencijama). Dano nam je da radimo u sektoru trgovine, također, posebno na malo (trgovački lanci, tete blagajnice, prodavači jeftinih krpica i obuće, telekom prodaje od vrata do vrata, telefonske prodaje, kol centri). Ostalo je ostatak iz socijalističke ere - tvornice iz sektora prehrambene industrije, drvoprerađivačke, dvije rafinerije koje MOL hoće uništiti, i još par tvornica koje su na rubu propasti i pitanje je vremena kad će u stečaj, ukoliko ih krupni kapital ne preuzme, otpusti dio radnika i zadrži najprofitabilnije dijelove, u skladu s načelom smanjenja troškova i maksimizacije profita, do razine likvidacije poduzeća radi vrijednosti zemljišta, bez ikakve društvene odgovornosti.

Ne zavaravajte se, sanjači snova o samoregulirajućem slobodnom tržištu, koje određuje isključivo ponuda i potražnja. Naime, države su od početka zaokreta prema neoliberalizmu, dakle od sedamdesetih godina, dominantno servis krupnog kapitala, dok je projekt drzave blagostanja počeo rapidno propadati, uz eroziju radnih i ljudskih prava, no ljudi u prosjeku to ne znaju i ne razumiju, posebno ideološki i politički naivni i nepismeni, kakva je većina, koja je indoktrinacijom usvojila liberalnu orijentaciju bez svijesti o čemu se zapravo radi. Stoga papagajski ponavlja liberalnu mantru o "poduzetničkim slobodama" i ostalim liberalnim besmislicama, činećih ih tako "korisnim idiotima" vladavine kapitala.

Interes krupnog kapitala za, recimo, pametne klupe, koje je izumio i započeo sitni poduzetnik, će krupni kapital pokušati preuzeti na sve načine ako mu se učini profitabilnim. Ukoliko sitni poduzetnik želi samostalnost i odbije da ga korporacije progutaju za siću, neće dobiti sredstva, niti moći razvijati posao dalje, nego će propasti. Krupni kapital će mu oteti izum, i na njemu zaradjivati. On će koliko toliko profitirati, ukoliko bude surađivao i primio "ponudu koja se ne odbija" koju će mu dati krupni kapital. Ako ne bude suradljiv i želi poslovati samostalno, rukovodeći se principima "slobode poduzetništva" uništit će ga, isto kao što su trgovački lanci uništili male kvartovske dućane, veliki progutaju male, koji i dalje naivno sanjaju kako mogu uspjeti kao poduzetnici, jer ne shvaćaju da krupnom kapitalu trebaju ideje, no ne i bogaćenje autora takvih ideja, mimo interesa korporacija, a poanta je da su sitni poduzetnici u stvari bez slobode, jer korporativni interesi odreduju pravila na "slobodnom tržištu".

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?