1. DEMOKRATIZACIJA RADA GRADSKE UPRAVE

Dosadašnje nedemokratske prakse rada gradske uprave uključuju vidljiv utjecaj kapitala i stranačkih oligarhija u procese i odluke koje bi trebale biti na korist građanima/kama i u svrhu poboljšanja njihovog života u vlastitom gradu. Osobni interesi doveli su do gradnje objekata koji su za posljedicu imali devastaciju obale na Žnjanskom platou i sječu dijelova Park-šume Marjan. Nepotizam je doveo do golemog povećanja gradske administracije, a u labirintu rođačkog kapitalizma, klijentelizma i korupcije, Grad i građani/ke podređeni su volji malobrojnih. Njihove odluke u suprotnosti su s javnim interesom, a nadzor i kontrola odozdo nad radom tijela lokalne samouprave ne postoji.

Stoga Radnička fronta zahtijeva:

- jasan i trenutan uvid u rad lokalne samouprave, koji podrazumijeva objavljivanje svih računa, kredita, ugovora, zapisnika i odluka na pripadajućim mrežnim stranicama gradske uprave

- uključivanje građana/ki u politički život i promoviranje ideje direktne demokracije za neposrednije uključivanje u procese donošenja odluka za javno dobro - uspostavljanje nadzora odozdo

– od gradskih kotara do Banovine građani/ke će se aktivno uključivati u donošenje odluka od javnog interesa te će svojim angažmanom odlučivati o političkom sastavu, raspodjeli i trošenju sredstava svih gradskih tijela

- reviziju i demokratski nadzor nad radom svih gradskih upravnih odjela i ureda (natječaji, zapošljavanje, javna nabava)

 

2. DEMOKRATIZACIJA UPRAVLJANJA JAVNIM GRADSKIM PODUZEĆIMA I USTANOVAMA

Već dugi niz godina gradska se javna poduzeća financiraju iz gradskog proračuna te se vrlo mali postotak tog iznosa, kao i dobiti iz njihovog poslovanja, vraća krajnjim korisnicima kroz unaprjeđenje usluga. Nadalje, sa svakom promjenom gradske vlasti dolazi do političkih kadroviranja gradskih poduzeća i postavljanja podobnih, a ne sposobnih na rukovodeća mjesta.

Tako su još uvijek u upotrebi Prometovi autobusi stariji od 30 godina, koji se – logično – neprestano kvare, potpuno su istrošeni, često s vidljivim mehaničkim nedostacima te predstavljaju neposrednu opasnost kako za putnike, tako i za ostale sudionike u prometu. Info-displayi za obavještavanje putnika o dolasku autobusa ostali su van funkcije unutar godine dana od njihovog postavljanja. Posljedice lošeg rada gradskih poduzeća odražavaju se također na trenutno stanje odlagališta otpada u Karepovcu, kao i na nedovoljni udio recikliranog gradskog otpada u ukupnoj otpadnoj masi.

Zbog zloupotrebe javnih resursa i dobara na korist stranačko-kapitalističkim oligarhijama, a na štetu javnom interesu, te zbog sve većeg nezadovoljstva cijenom i kvalitetom komunalnih usluga, zahtijevamo da se na sva gradska i županijska trgovačka društva i javne ustanove primijeni građanski nadzor odozdo te da se stave pod direktno-demokratsko upravljanje.

Stoga Radnička fronta zahtijeva:

- potpunu transparentnost – svi službeni dokumenti, ugovori, računi, izvještaji itd. u svakom trenutku trebaju biti digitalno dostupni na uvid svima zainteresiranima

- potpuno isključivanje stranačkih interesa i kapitalističkih lobija iz nadzornih odbora te upravljanja i poslovanja gradskih trgovačkih društava uz reviziju imenovanja na upravljačkim pozicijama (potrebno je povećati udio građanskih udruga, krajnjih korisnika komunalnih usluga, sindikata i dr.)

- poticanje i potpora sindikalnom udruživanju i djelovanju u gradskim trgovačkim društvima i komunalnim poduzećima

- zaustavljanje privatizacije javnih usluga i dobara, naročito one financirane stranim kapitalom te senzibiliziranje građana/ki s ciljem prepoznavanja i uviđanja negativnih posljedica takvih procesa za društvo, kao i pružanja otpora istima.

 

3. URBANIZACIJA I GOSPODARENJE JAVNIM PROSTOROM

Posljednje se dvije godine intezivno radi na uvrštavanju čak 580 (!) izmjena u Generalni urbanistički plan Grada Splita. Unatoč tako velikom broju eventualnih građevinskih, urbanističkih i komunalnih intervencija u javni prostor, još uvijek nije donesena nikakva službena strategija prostornog planiranja i daljnjeg sustavnog razvoja grada. Stoga ne začuđuje nastavak desetljećima duge prakse bespravne gradnje, nesustavnog urbanističkog planiranja, nelegalnih izmjena na već dovršenim objektima i posljedičnog narušavanja okoliša. Najočitiji su primjeri tako Žnjanski plato i Park-šuma Marjan, gdje se političkim vezama, poznanstvima, kapitalom i općenito netransparentnim odlučivanjem kupuju dopuštenja za uništavanje javnog dobra te devastaciju zaštićenih područja, i to unatoč zakonima koji gradnju takvih objekata na zaštićenim površinama nedvosmisleno zabranjuju. Tomu se mogu pridodati i slučajevi izravnog pogodovanja tajkunu Todoriću, odnosno s njim povezanim financijerima, izvođačima radova i njihovim tvrtkama, te nadležnim službenicima u gradskoj upravi, a protiv nekolicine kojih se vode ili su se vodili kazneni postupci. U spomenutom slučaju riječ je konkretno o projektu shopping centra „Small Mall“ u samom centru grada, kraj Općine na Manušu, s pripadajućim podzemnim garažama i ostalom prometno-komunalnom infrastrukturom. Godinama nakon početka radova na nekadašnjem javnom parkiralištu, popraćenog pobunom stanarâ okolnih zgrada, početno gradilište opstaje jedino kao ograđena razvalina u centru grada, bez ikakve naznake legalnog nastavka radova ili povratka na prethodno stanje. Sličan je problem mogao zadesiti i Mertojak, gdje su mahom isti investitori, uz neizbježnog tajkuna Todorića, poželjeli izgraditi luksuzni privatni kompleks trgovačko-hotelijerske namjene na lokaciji sadašnjeg Doma zdravlja. Nadalje, sasvim je izgledno da dosad pokrenuti projekti od nemalog značaja za komunalno-prometnu infrastrukturu, poput displayeva na stajalištima gradskih autobusa zbog aljkavosti i nebrige nadležnih institucija još dugo neće zaživjeti, kao što je neizvjestan i nastavak izgradnje rampi i posebnih prilaza za invalide i roditelje s djecom u kolicima svim ustanovama od javnog interesa te prometne infrastukure za njihovo nesmetano i sigurno kretanje gradom.

Konzervatorski stručni udio u svim procesima donošenja odluka i nadzora provedbe istih vezanih za površine i objekte od povijesnog značaja nužno je kvalitativno povećati. Građani/ke Splita i šira javnost često iz medija doznaju da su obavljene ili ugovorene prenamjene ili zahvati na zaštićenim kulturnim dobrima bez odobrenja ili čak bez konzultacije „sa strukom“, a u interesu privatnog kapitala. U užoj gradskoj jezgri i najstarijem dijelu grada (naročito Dioklecijanova palača, Marmontova, cijeli obalni potez od Matejuške do Bačvica, uključujući Varoš) najbrojniji su primjeri bespravnog širenja ugostiteljskih štekata, samovoljnih intervencija na pročeljima i u unutrašnjosti povijesnih građevina, nezaustavljive apartmanizacije, neadekvatne komercijalne prenamjene prostorâ u istima, općenitog nagrđivanja i devastacije nemuštim i nestručno izvedenim graditeljskim zahvatima, reklamama, suncobranima itd. U široj gradskoj jezgri ne provodi se sustavna obnova i održavanje objekata iz kasnijih kulturnih epoha, poput secesije i moderne. Čest je tako slučaj da se stanari moraju sami snaći i iznaći sredstva za obnovu svojih zgrada te su prisiljeni davati u zakup dio vlastitih prostora ili površina (npr. prekrivanje cijelog sjevernog pročelja secesijske Vile Plevna u Livanjskoj ulici megareklamama). No najveći od svih spomenutih problema posljedično iz njih proizlazi – depopulacija gradske jezgre. Ovaj često ireverzibilan demografski proces nije uzrokovan padom prirodnog priraštaja, kako tvrde političari u službi kapitala, već jedino i ukratko kapitalizmom. Iseljavanje domaćeg stanovništva iz jezgre i atraktivnijih gradskih četvrti, uz paralelnu gentrifikaciju, događa se zbog deregulacije tržišta nekretnina i forsiranja sektora usluga te posljedično stvara deurbaniziranu turističku enklavu u kojoj je nekoć gradsko stanovništvo svedeno na poslugu nove bogate kaste – kao blagajnice, sobarice, konobari, turistički vodiči, pizza-majstori...

Civilizacijsko vrednovanje gradske prošlosti obuhvaća i politički uvijek popularno imenovanje ili preimenovanje javnih ustanova, ulica i trgova. Radnička fronta smatra da je pritom važno honorirati muškarce i naročito žene koji su zadužili Split i van svojeg grada i vremena, a naročito su se istakli znanstvenim, kulturnim, progresivno-političkim, odnosno antifašističkim djelovanjem.

Velik broj predloženih izmjena GUP-a odnosi se i na dijelove grada koji uključuju veće zelene površine, poput Trstenika i Plokita, a koja bi se njihovom realizacijom smanjila, dok nijedan prijedlog izmjene ne predlaže povećanje broja zelenih površina. Uređenje biciklističkih staza, gdje je to moguće, također je neizvjesno. Uvjereni smo stoga da bi bez jasne slike planiranja razvoja grada Splita, ove brojne izmjene GUP-a samo pridonijele neprestano rastućem urbanističkom kaosu koji je uzeo maha posljednjih nekoliko desetljeća.

U tom su smislu zahtjevi Radničke fronte:

- trenutni moratorij na daljnje izmjene GUP-a dok se ne načini temeljita revizija postojećih izmjena i dok se iste ne usklade s važećim nadležnim zakonima RH i pozitivnim praksama EU

- donošenje integralne i konačne verzije GUP-a u suradnji sa strukom (fakulteti, instituti te ostala tijela i ustanove iz područja arhitekture, urbanizma, građevine, geodezije, očuvanja okoliša i dr.) i javnošću

- obavezno uključivanje konzervatorske i ostalih nadležnih struka u procese gospodarenja kulturnim i povijesnim dobrima

- donošenje akcijskog plana i popisa mjera protiv iseljavanja osiromašenog gradskog stanovništva te posljedične gentrifikacije određenih četvrti

- direktno-demokratsko odlučivanje i uključivanje javnosti u postupak donošenja GUP-a i izradu raznih javnih dokumenata sličnog značaja i primjene

- javni uvid i neometani mrežni pristup svim nacrtima, odlukama i dokumentima od javnog interesa u vezi gospodarenja gradskim prostorom.

 

4. OSNIVANJE AZILA ZA ŽIVOTINJE I BRIGA O OKOLIŠU

Smatramo da je u Splitu, kao drugom najvećem gradu u državi, nužno osigurati javna sredstva za izgradnju azila za napuštene životinje i održavanje istog prema modernim standardima zbrinjavanja i skrbi o životinjama. Problem je to koji Grad Split kao pravni subjekt ne uspijeva riješiti desetljećima i koji je još Kerumova gradska uprava delegirala tvrtki AS-EKO d.o.o., iz Šibenika, prepuštajući to pitanje od javnog interesa na milost i nemilost privatnom kapitalu te odričući se pritom mogućnosti javnog nadzora i kontrole nad poslovanjem dotične tvrtke.

Zabrinjavajuće je političko i općedruštveno raspoloženje koje problem zbrinjavanja i skrbi o životinjama sustavno zanemaruje i podcjenjuje, ne želeći se baviti „slaboisplatljivim“ ekološko-etičkim politikama koje se ne mogu jednostavno i jeftino naplatiti masovnom podrškom birača. Primjer takvog stava trenutnih političkih elita u gradu je ignorirajuć i ignorantski: kako prema spomenutom azilu za životinje, tako npr. i prema nedostatku javnih površina (parkova) za pse i popratnoj infrastrukturi za zbrinjavanje psećeg izmeta. U širem je smislu neetički i neekološki odnos gradske vlasti prepoznatljiv i u gorućem problemu gospodarenja gradskim otpadom te (ne)održavanju primjerene čistoće javnih gradskih površina, s još uvijek neriješenim pitanjem odlagališta gradskog smeća kao najočitijim primjerom sustavnog zanemarivanja ekološkog sektora.

Radnička fronta smatra kako je za izgradnju progresivnog i narodnog Splita nužno unaprijediti zakone iz opće ekološke domene na državnoj razini, a u međuvremenu, barem i najmanje, dosljedno provoditi postojeće na lokalnoj. Odnos prema okolišu i životinjama govori nam i o odnosu prema ljudima te ćemo se zalagati za promjenu i ispravljanje dosadašnje prakse.

 

5. UVOĐENJE SUSTAVA DRUŠTVENE PREHRANE – "RADNIČKE MENZE"

Zajednički je stav Radničke fronte u Splitu i Zagrebu kako je u oba grada potrebno osigurati mjesta gdje će se po ekonomski prihvatljivim cijenama moći konzumirati najmanje jedan topli obrok dnevno, svih dana u tjednu. Pritom bi za socijalno ugrožene skupine (po naknadno dogovorenim kriterijima prema visini osobnih mjesečnih prihoda) veći dio ukupne cijene obroka (>50%) subvencionirao Grad Split, dok bi svi ostali plaćali cijeli iznos. Cijene obrokâ oblikovale bi se uz suglasnost nadležnih tijela gradske uprave, a građani/ke bi pritom suodlučivali/e o izgradnji i lokacijama takvih restorana, cijenama, ponudi i raznim popratnim uslugama.

U Jugoslaviji su popularne „radničke menze“ prehranjivale znatan dio gradskog stanovništa te su se u restoranima društvene prehrane, osim radnikâ, hranili nezaposleni, mladi, umirovljenici i ostali. Nakon privatizacije i mešetarenja nekretninama koje su bile u spomenutom sustavu, cijeli je taj znatan dio populacije prisiljen hraniti se uglavnom nekvalitetno, neraznoliko i po neprihvatljivo visokim cijenama u odnosu na trenutni standard. Valja napomenuti i da je u porastu broj krajnje siromašnih koji su prisiljeni svakodnevno koristiti pučke kuhinje i moliti za donacije u hrani i ostalome nužnom za preživljavanje. Zbog navedenog Radnička fronta Split i Zagreb inzistiraju na uvođenju sustava društvene prehrane, koji bi uz povoljne cijene nudio i raznolik, uglavnom mediteranski tip prehrane svojstven podneblju i blagotvoran za organizam te bi se dnevna ponuda temeljila na svježim namirnicama iz lokalnog uzgoja, bez pogodovanja velikim trgovačkim lancima ili dobavljačima. Usto se zalažemo da se prema istim ekonomskim i nutricionističkim principima naprave korekcije i u sustavima vrtičke, školske i studentske javne prehrane.

Radnička fronta u cijelosti se zalaže za zdravu i raznoliku prehranu kao opće društveno dobro koje treba biti dostupno svima, bez obzira na ekonomski status. Također smatramo da se radi o javnozdravstvenom interesu u borbi protiv kardiovaskularnih, gastroenteroloških, endokrinoloških i ostalih bolesti povezanih s neredovitom i nekvalitetnom prehranom, te naročito pandemijom debljine, koja je prepoznata i kao globalni zdravstveni problem 21. stoljeća.

 

6. PROPULZIVNOST I DEMOKRATIZACIJA KULTURE

 

6.1. Kultura i ideologija

Tijekom proteklih više od četvrt stoljeća nakon osamostaljenja, kultura u cijelosti proživljava devalvaciju, devastaciju i sustavno političko omalovažavanje. Nekoć avangardna i propulzivna splitska kulturna scena pritom nije bila iznimka.

Najteži su udarci kronološkim redoslijedom zadobiveni nacionalizmom, posljedičnim političkim izolacionizmom, privatizacijom, komodifikacijom kulturne ponude i kapitalističkom uzurpacijom kulturnog prostora, pa sve do najnovije represivno-cenzurističke kampanje predvođene klerikalno-konzervativnom desnicom.

Kao kuriozitet može se uočiti paralelizam industrijskog i kulturnog razvoja posljednjih godina uoči raspada Jugoslavije te – s druge strane – agresivne deindustrijalizacije popraćene kulturnim odumiranjem nakon proglašenja hrvatske neovisnosti. Rasprodajom i gašenjem tvornica već u prvoj fazi privatizacijske stihije '90-ih, Split je tako ostao bez svoje vitalne ekonomske grane, a zauzvrat dobio more nezaposlenih i prijevremeno umirovljenih. Ljudi koji su nekoć imali stalan i siguran mjesečni prihod, školovali svoju djecu i stvarali grad i njegovu kulturu, postali su socijalni slučajevi; dok se njihov grad pretvorio u – „grad slučaj“. Kultura je pritom ostala bez velikog dijela svojih protagonista/kinja i svoje publike, a njeni su ostaci postali povlastica vrlo malog broja ljudi lišenih egzistencijalnih teškoća.

To najteže doba u povijesti grada Splita nakon Drugog svjetskog rata, nažalost, još uvijek traje. Primjera je bezbroj, a jedan od njih svakako je nedovršen i zapušten Dom mladih. Prema nekim procjenama, nedostaje nekoliko desetaka tisuća eura kako bi se građevina u potpunosti izgradila i stavila u predviđenu joj funkciju, što nije velik iznos i zahtijeva tek malo političke volje. Dom mladih bi tako mogao postati prostor otvoren za kulturnu razmjenu, manje koncerte, književne večeri, pozornica za izvedbene umjetnosti, mjesto kojeg će Splićani/ke u kulturnom smislu definirati i kojima će služiti.

Pritom smatramo da je potrebno promijeniti mu ime u Dom kulture (ili Kulturni dom). Naziv "Doma mladeži" već sadrži dvije problematicne točke: ideologem mladež i generacijsku separaciju. Mladež je riječ koja se pojavljuje '90-ih i njome se nastojalo istisnuti riječ omladina. Kao i kod riječi radnik koja se zamjenjuje riječima posloprimac ili zaposlenik, cilj je bio istisnuti ono što su ti pojmovi uz sebe vezali. U slučaju omladine i omladinaca to je značilo i omladinsko udruživanje prema načelima solidarnosti, jednakosti i klasne osviještenosti. S druge strane, mladež je riječ s negativnim konotacijama nacionalističkog i autoritarnog vladanja Franje Tuđmana i jednog razdoblja u kojem su riječi izbacivane iz javne upotrebe, kada su se ljudi počeli bojati vlastitog govora i zamuckivati.

Druga negativna strana ovog imenovanja je ekskluzija. Zbog čega starije generacije ne zaslužuju dom kulture? Zar postoji kultura za mlade i kultura za stare? Nije li kultura inkluzivna? Odgovor na ova pitanja nalazi se i u nazivu spomenute institucije.

Splitska kino-mreža također je ostala osakaćena općom privatizacijom i dokrajčena nekretninskim mešetarenjima; te se danas sastoji od tek dva neovisna kina: Kinoteke Zlatna vrata i Kina Karaman (osnovan 1907.). Sva su ostala kina, poput Marjana, Tesle ili Centrala, rasprodana kapitalistima i prenamjenom utopljena u sveopći ugostiteljsko-hazardersko-hotelijerski glib, dok je splitska kino-publika pretvorena u kulturne beskućnike. Kino-dvorane u sklopu shopping centara, s programom sačinjenim od hollywoodskih blockbustera i tek pokoje uspješnice sa svjetskih filmskih festivala ili Oscarâ, u kulturnom i tradicijskom smislu ne predstavljaju baš nikakav ekvivalent nekadašnjim kinima.

Radnička fronta Split stoga zahtijeva:

- reviziju i dokidanje svih nelegalnih privatizacijskih procesa koji su doveli do urušavanja splitske kulturne scene kroz loše upravljanje, političko pogodovanje kapitalistima te rasprodaju kulturne imovine i nekretnina

- uspostavu brojnije i modernije neovisne kino-mreže

- direktno-demokratsko odlučivanje svih stanovnika o funkciji i upravljanju kulturnim institucijama Grada

 

6.2. Kultura narodu: uključivanje marginaliziranih skupina

Kulturni sadržaju moraju biti dostupni svima podjednako: djeci, starijima, invalidima, siromašnima, radnicima i ostalim (još uvijek) zanemarenim skupinama.

Odgoj i obrazovanje za kulturu idealno počinju već u ranim fazama djetetova života, uz usvajanje govora, razvoj motorike i ogromnu znatiželju u proučavanju svijeta oko sebe, pa je već u ranoj predškolskoj dobi poželjno i potrebno dijete upoznavati s kulturnom ponudom u skladu s njegovim/njezinim uzrastom.

U Splitu uz Gradsko kazalište lutaka i nekoliko različitih dječjih kulturnih programa koje provode rijetki entuzijasti i kulturni pedagozi, ne postoji sustavna politika uključivanja djece u kulturne sadržaje, a participacija djece u njima primjerenim kulturnim sadržajima sporadična je i neplanska.

Sa sličnim problemom, iako na drugi način, susreću se invalidi i stariji. Prema vrsti fizičkog ili mentalnog oštećenja (ili oboje), kulturna dobra i sadržaji ostaju nedostupni ljudima s poteškoćama u kretanju (nepostojanje adekvatne komunalne infrastrukture – rampe, posebni prilazi, dizala...), osjetilnim oštećenjima (nisu svi sadržaji podjednako prilagođeni slijepima te gluhima i/ili nijemima) te osobama s mentalnim poteškoćama (ne provodi se sustavna i ciljana obuka te probir vodiča i ostalih profesionalaca u kulturi za rad s npr. autističnim djetetom ili odraslom osobom s mentalnom retardacijom).

U skupinu zakinutu pristupu kulturnim dobrima i sadržajima spadaju naročito radnici i nezaposleni, koji zbog nedostatka vremena, novca ili loše prezentacije kulturne ponude široj javnosti, nisu u mogućnosti sudjelovati u kulturnim događanjima i programima.

Kako bi dokinula takvu ekskluziju najsiromašnije, a ujedno i najbrojnije skupine društva, Radnička fronta u cijelosti se zalaže za:

- ukidanje članarinâ u knjižnicama (naplaćivala bi se jedino zakasnina);

- širenje mreže gradskih knjižnica i njihove bolje prilagođenosti svim gorenavedenim skupinama;

- smanjivanje cijenâ kazališnih karata te muzejskih ulaznica;

- stvaranje i provedbu sustavnog plana mjerâ kulturnog odgoja i obrazovanja te kulturnog razvoja;

- potporu i osnaživanje neovisne kulturne scene.

 

6.3. Međugradska, međuregionalna i međunarodna kulturna suradnja

Smatramo da je jedan od efikasnijih načina otpora prijetećem agresivnom modelu libertarijanskog tržišnog principa u kulturnoj proizvodnji povezivanje i suradnja radnika/ca u kulturi i njihovih matičnih institucija s kolegama/icama iz drugih gradova, regija i država. Način je to promocije vlastitog kulturnog identita, ali i obogaćivanja onima drugih i drugačijih kroz razmjenu kulturnih ideja i dobara. Radi se o prostoru širokoga raspona, a koji uključuje likovnu, glazbenu, sve vidove scenske ili izvedbene umjetnosti, književnost itd.

Grad Split bi takvoj vrsti kulturne suradnje trebao dati logističku, financijsku i nedvosmislenu političku podršku, bilo da se radi o gostovanju splitskih umjetnika/ca ili ugošćavanju stranih. Mi iz Radničke fronte uvjereni smo kako je kulturna razmjena i protočnost ideja preduvjet opstanka i razvoja kulture i u vlastitoj sredini, kako umjetnost i kultura ne smiju biti povlastica bogatih i privilegiranih te da grad Split ponovno zaslužuje postati propulzivno ishodište i odredište progresivnih kulturnih pravaca.

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?