Slobodu medija danas uzimamo zdravo za gotovo, ponajviše misleći kako je ona zapravo, uz manje nedostatke, tu. No to ne može biti dalje od istine. Slobodni mediji su zapravo u današnjem društvu isključivo eksces i iznimka. Većina medija su pod kontrolom ili kapitala ili političke elite ili oboje. Neki su u izravnom vlasništvu kapitala i njihova je sloboda nužno ovisna interesima vlasnika (npr. Jutarnji list neće pisati protiv onoga što odgovara Marijanu Hanžekoviću), dok drugi o njemu ovise neizravno (kroz reklame, distribuciju i sl.). O nacionalnim i državnim medijima koji su pod izravnom ili neizravnom kontrolomo političkih elita ne treba trošiti ni riječi - u nekima se to radi (npr. na HRT-u) kroz postavljanje uprave od strane politike, dok se u drugima to radi kroz različite državne i lokalne subvencije i sl.

Utjecaj medija na formiranje i kontroliranje našeg društva je golem. Iako je opće mišljenje da mediji služe prenošenju informacija, prava je istina da u modernim kapitalističkim društvima oni zapravo služe održanju ideološke hegemonije i statusa quo kroz proizvodnju pristanka, podobnog načina razmišljanja i zadavanju granica u okviru kojih je dopušteno razmišljati - npr. dopušteno je razmišljati o tome da promijenimo upravu i upravitelja, ali ne i o tome da se promijeni sam sistem.

Bez prave slobode medije ne može biti ni prave demokracije. Prava sloboda medija može se postići isključivo tako da se mediji oslobode svakog utjecaja i kapitala i politike - tako da budu u vlasništvu čitavog društva, medijskih radnika i/ili lokalne zajednice a ne kapitala, ali pritom potpuno neovisni od političkih elita.

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?