Autor: Radnička fronta

Jezik je jedno od glavnih područja ideološke borbe. Klasičan je primjer riječ "poslodavac" (koja znači "kapitalist"). Sama riječ svojim dijelovima upućuje na to da je riječ o osobi koja tobože "daje posao" (radnicima).

To je zapravo netočno. Naime, radnici mogu bez kapitalista - to znamo ne samo iz primjera realsocijalističkih režima, kakve god oni druge mane imali, u kojima nije bilo kapitalista nego i iz primjera kooperativa (zadruga) u kapitalističkim ekonomijama, u kojima su radnici vlasnici poduzeća i gdje radnici postavljaju menadžere a ne obrnuto.

S druge strane, kapitalisti ne mogu bez radnika - jer se ne može biti kapitalist u pravom smislu bez radnika koji rade za tebe. Samozaposlenost, kad radiš sam za sebe, je malo drugačija kategorija (položaj na tržištu je sličan, ali ne postoji eksploatacija radnika nego samo samoga sebe).

Stoga su priče o tome da kapitalisti "pune proračun" ili "daju radnicima posao" obične prokapitalističke floskule, kojima se pokušava opravdati inherentno nepravedan sistem u kojem je većina poduzeća, tvornica, hotela, trgovina itd. u vlasništu 1% cijeloga društva (tj. kapitalističke klase) i u kojem se čitava ekonomska djelatnost odvija isključivo u svrhu toga da ta kapitalistička manjina ostvaruje svoj (privatni) profit, što ne samo da predstavlja otuđivanje sredstava od 99% društva, nego i dovodi, među ostalim, do ekološke katastrofe jer se u kapitalizmu gleda samo na kratkoročni privatni profit pa makar se čitav planet pritom uništio (što se i događa).

Pravi poslodavci su radnici, koji, znali to oni ili ne, "daju posao" (ako se ubiranje vrhnja na štetu drugih može zvati "poslom") kapitalistima a ne obrnuto.

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?