Posljednjih smo nekoliko tjedana u domaćoj javnosti svjedočili rastu ultrakonzervativne aktivnosti i, shodno tome, fundamentalističkih ispada protiv ljudskih, manjinskih i ženskih prava. Još uvijek traje klerikalnofundamentalistička akcija „40 dana za život“, tj. „molitvena okupljanja“ pred bolnicama u svrhu sustavnog provođenja terora i pritiska nad ženama koje su prisiljene na pobačaj. Na fundamentalističkoj konferenciji Željke Markić, kojoj je sponzorica bila predsjednica Republike (!), a jedan od gostiju bivši ministar znanosti (!), iznošene su nazadnjačke ideje o potrebi spolne segregacije u školama.

Dok je na, vrlo bitna, pitanja napada na pravo na pobačaj te na pitanje obrazovanja i sumanutih ideja o spolnoj segregaciji u školama bilo više javnih izjava, istupanja i reakcija (Radnička fronta je, primjerice, 22. 10. organizirala simboličku akciju u Vinogradskoj ulici u Zagrebu protiv zadiranja "molilaca" u pravo pacijentica na mir i privatnost, a 28. 10. u Zagrebu organizira po pitanju napada na pravo na pobačaj javnu tribinu „Konzervativni napad na ženska prava – kako odgovoriti?“), na nekoliko neprihvatljivih napada na LGBT populaciju gotovo da nije bilo nikakve reakcije od različitih političkih aktera, izuzev par medijskih osvrta i napisa po društvenim mrežama.

Zabilježena su dva takva ispada. Prvo je novi predsjednik Sabora, Božo Petrov, i čelnik Mosta (sve otvorenije konzervativne stranke), neprimjereno usporedio „molioce“ ispred bolnica s povorkama ponosa, a onda su na skupu Željke Markić (pod pokroviteljstvom predsjednice Hrvatske) LGBT osobe otvoreno i skandalozno uspoređene s pedofilima i zoofilima!

Uspoređivanje „molitvenih skupina“ i povoraka ponosa je potpuno netočno i zlonamjerno. Kod povoraka ponosa (gay pride-ova) radi se o mirnoj i dostojanstvenoj borbi LGBT manjine za svoja ljudska prava, u kojoj se na simboličan način iskoračuje u javnost i pokazuje da su i LGBT osobe najnormalniji ljudi, nimalo različiti od bilo koga drugoga i da se svoje naravi nemaju što sramiti, niti je skrivati. Izlaskom u povorku ponosa LGBT osobe pokazuju onima koji su do sada možda bili skeptični da su i oni tu, da su stvarne i normalne osobe, a ne neki tajanstveni zlikovci koji žele uništiti „našu tradiciju, obitelj itd.“. Da takva taktika nije uzaludna, pokazuje i značajan napredak koji je u Hrvatskoj postignut u zadnjih desetljeće i po otkad se povorke priređuju – danas je to primjerice u Zagrebu masovna povorka u kojoj se u pravilu nitko ne mora ničega bojati, dok je u samim počecima tu bilo jako malo ljudi, a fizički napadi i pljuvanje su bili više pravilo nego izuzetak. Sama povorka ponosa pak, nasuprot onome što govori Božo Petrov, nikoga ne ugrožava – riječ je naprosto o borbi LGBT osoba za svoja osnovna prava, da mogu sa svojim voljenima normalno živjeti. Povorke ponosa nikoga ne napadaju, nikome ne žele oduzeti prava, niti bi ikome realno mogle smetati (kao što nikome ne smetaju ni, uglavnom heteroseksualni, svatovi ili vjerske procesije po gradovima).

S druge strane, „molitvena okupljanja“ pred bolnicama su nešto potpuno drugačije. Tu je riječ o okupljanju pred bolnicama kojim se smisleno i planski želi ugroziti i ukinuti tuđa prava – pravo žena na kontrolu i upravljanje svojim tijelom. Tu se nitko ne bori za svoja prava, nego se bori protiv tuđih prava, i to na skoro pa nasilan način, tako da se vlastita fundamentalistička stajališta naturaju pod nos ženama kojima je ionako dosta svoje muke, tako dodatno stavljajući na njih pritisak u javnosti, iako su abortusi kod nas već dugo, unatoč službenoj legislativi, javno odavno proskribirani (pa se npr. u mnogim bolnicama ni ne obavljaju). Dodatno je tu problematično što su neke uprave javno-zdravstvenih ustanova, npr. u KBC "Sestre milosrdnice" (Vinogradska) u Zagrebu ili u pulskoj Općoj bolnici, dozvolile "molitvena okupljanja" unutar prostora bolnica.

Usporedba je pak LGBT osoba s pedofilima i zoofilima potpuno skandalozna. LGBT osobe su ljudi koji stupaju u dobrovoljne ljubavne i seksualne odnose s drugim ljudima – bez ikakvog nasilja ili prisile. S druge strane, pedofilija i zoofilija u sebi ne sadrže nikakvu ljubav i pristanak, nego u samoj svojoj naravi nasilne i pogrešne jer u njima punoljetne osobe maloljetnu djecu i životinje prisiljavaju na seksualne odnose. Uspoređivati to troje je sramotno i zaprepašćujuće, koliko god netko konzervativan bio.

Potpuno je jasno što stoji iza ovih organiziranih ultrakonzervativnih napada. U situaciji kada je ekonomsko stanje u društvu sve teže, kada ljudi masovno kopaju po smeću ili u očaju bježe iz zemlje, snage statusa quo traže lažne neprijatelje (LGBT osobe, „zle žene“ kojima je "pobačaj sredstvo kontracepcije", sve ljude modernih nazora itd.) i pokušavaju veći dio društva homogenizirati iza takvih napada, kako bi trenutni sistem ostao siguran i kako se ljudi ne bi okrenuli protiv pravog neprijatelja: elita – političkih, ekonomskih i klerikalnih – koje u trenutnom sistemu uživaju poslastice kojih se nipošto ne žele odreći.

Radnička fronta oštro osuđuje sve homofobne (i druge fundamentalističke) ispade proteklih tjedana te upozorava na to da je posebno skandalozno što takve izjave daju i najviši politički dužnosnici navodno sekularne države, koji također izravno i sponzoriraju i podupiru događaje na kojima se nazadnjačka ideologija širi i onda nemilice propagira u režimskim medijima.

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?