O stranačkoj demokraciji

Poznajemo neke ljude u drugim strankama. Tamo zna u bazi često biti kvalitetnih ljudi kojima je srce sigurno na pravom mjestu. No ono što nam je najtužnije čuti jest kad takvi ljudi, kad ih se upita za nešto što je napravila vrhuška njihove stranke, kažu "a nisam ja tu ništa mogao, ne odlučujem ja" ili "mene se o tome ništa ne pita, nisam na poziciji". I tako onda jednostavno trpe što god predsjednik njihove stranke napravi - a pravilo je da su u vrhu u načelu najčešće karijeristi i oportunisti i ljudi koji to puno manje zavređuju od mnogih u bazi.

Nama je u RF-u to potpuno čudno i nevjerojatno. Zašto? Zato što u RF-u nema predsjednika ili vodstva koje samo može odlučivati što će stranka raditi. U RF-u o svim bitnim odlukama (i o svemu o čemu članovi žele izravno odlučivati) odlučuju svi članovi. U RF-u svatko može dati koji god prijedlog i hoće li se on usvojiti ovisi samo o tome hoće li se drugi članovi s time složiti. Ako se na kraju i odluči nešto s čim se ne slažete, vi ćete svejedno imati priliku braniti drugačiji stav, a odluku će donijeti ne jedna ili par osoba nego svi članovi.

Takav sistem u RF-u ne postoji zato što smo mi veseli hipiji koji vole plesati oko vatre i biti jako demokratični tek tako. Takav sistem postoji upravo kako se ne bi događalo da stranačke vrhuške autokratski i samovoljno vladaju i rade što god hoće, često protiv volje i interesa većine članova. I kako se ne bi događale situacije tipa one iz Grčke da Cipras s uskim vodstvom stranke odluči nešto s čim se većina članova Sirize ne slaže. Jedini način da se spriječi korupcija i degeneracija ideologije u strankama je široka horizontalna demokracija. Jer jednog ili nekoliko ljudi na vrhu se uvijek može stisnuti, nagovoriti, ucijeniti, potplatiti i sl. Sa svim članovima neke organizacije to nije moguće.