U SR Hrvatskoj je oko trećine stanovnika živjelo u društvenim stanovima. U Evropi prosječno i danas oko 10% ljudi živi u različitim oblicima socijalnih stanova. U Hrvatskoj je taj postotak danas 2%.
Kako se onda danas dolazi do stana? Tako da se zadužite na 30 godina, otplatite taj stan privatnim bankama daleko više nego što vrijedi i pritom se nadate da se neće dogoditi novi "slučaj švicarac" pa da završite na ulici.
To je suština kapitalizma - stanovi se ne grade zato da bi svi imali pristojan krov nad glavom, nego da bi građevinski kapital na tome zaradio. Gradi se anarhično i bez urbanističkih planova i zato su nova naselja (poput Središća ili Laništa u Zagrebu) uglavnom urbanistički zapuštena i neusporediva s planski izgrađenim naseljima u Novom Zagrebu, gdje ima dovoljno parkova, svjetla, tržnica itd.
Područje je stanogradnje tako potpuno komodificirano, tj. pretvoreno iz ljudske potrebe u robu - mjesto ostvarivanja privatnih profita 1% najbogatijih. Slično se pokušava i sa sferama zdravstva i obrazovanja jer su javno zdravstvo i obrazovanje, utoliko koliko još postoje, u neskladu s kapitalističkom ekonomijom - kapitalističko zdravstvo i obrazovanje, kao i sve ostalo, funkcionira po principu "tko ima novca, dobiva uslugu" (tko će se moći liječiti, obrazovati ili imati krov nad glavom je potpuno nebitno sve dok kapital dobiva profit).