U SR Hrvatskoj je oko trećine stanovnika živjelo u društvenim stanovima. U Evropi prosječno i danas oko 10% ljudi živi u različitim oblicima socijalnih stanova. U Hrvatskoj je taj postotak danas 2%.

Kako se onda danas dolazi do stana? Tako da se zadužite na 30 godina, otplatite taj stan privatnim bankama daleko više nego što vrijedi i pritom se nadate da se neće dogoditi novi "slučaj švicarac" pa da završite na ulici.

To je suština kapitalizma - stanovi se ne grade zato da bi svi imali pristojan krov nad glavom, nego da bi građevinski kapital na tome zaradio. Gradi se anarhično i bez urbanističkih planova i zato su nova naselja (poput Središća ili Laništa u Zagrebu) uglavnom urbanistički zapuštena i neusporediva s planski izgrađenim naseljima u Novom Zagrebu, gdje ima dovoljno parkova, svjetla, tržnica itd.

Područje je stanogradnje tako potpuno komodificirano, tj. pretvoreno iz ljudske potrebe u robu - mjesto ostvarivanja privatnih profita 1% najbogatijih. Slično se pokušava i sa sferama zdravstva i obrazovanja jer su javno zdravstvo i obrazovanje, utoliko koliko još postoje, u neskladu s kapitalističkom ekonomijom - kapitalističko zdravstvo i obrazovanje, kao i sve ostalo, funkcionira po principu "tko ima novca, dobiva uslugu" (tko će se moći liječiti, obrazovati ili imati krov nad glavom je potpuno nebitno sve dok kapital dobiva profit).

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?